Vrangelov potomak, kako tvrdi, potpredsednik ruske vlade Dmitrij Rogozin banuo je kako bi nas vratio u komunizam, odakle je Vrangel pobegao. Umesto vesti o navodno zaključenim poslovima za srpska izvozna preduzeća, u etru lebde samo njegove pretnje. Pretio je Hrvatskoj i Crnoj Gori. Nama drugim Kelnom. Alternativa je da ulaskom u neke buduće sukobe, i povratkom u izolaciju, Srbija počne da otplaćuje kamate bankrotirane Putinove politike. Oduševljenje je opšte.

Zatvaranje granica prema susedima i EU jedna je od preporučenih putanja zaoštravanja regionalnih odnosa i politike evropske integracije. Izveštaji kvislinških medija upozoravaju, s Rogozinom, na posledice islamizacije za koju je EU odgovorna i kad otvara i kad zatvara granice. Istovremeno, nijedan narod, niti bilo koji pojedinac s Bliskog istoka i severne Afrike ne snosi nikakvu politički niti individualnu odgovornost. Evropski kolonijalizam i američki intervencionizam ostavili su strašne posledice. Tu se prepliću dva naizgled protivrečna diskursa. Desničarski veliča tvrdu autoritarnu moć režima u kojima su politika, vojska i crkva jedno. Diskurs levice primenjuju mediji i institucije u Nemačkoj i Švedskoj dok prikrivaju karakter i razmere nasilja neasimilovanih imigranata, izbegavajući osude mizoginije i divljaštva onih koji zloupotrebljavaju gostoprimstvo i slobode. Kamere su prenele zabrađene, samoponižene žene na božićnim službama u ruskim i u srpskim hramovima. Urednici dopremljeni iz Bosne i Krajina i dalje vode svoje male prljave ratove, nakon opsade Sarajeva, masovnih silovanja i Srebrenice, kako bi nas ponovo sukobili sa susedima s kojima, ako je i to važno, održavamo pozitivniji spoljnotrgovinski bilans nego s Rogozinovom Rusijom. Balkanski i bliskoistočni muslimani time postaju isto. U održavanju stalne nervoze i napetosti, mokrogorsko-laktaški kulturni krug maltretira nas za sve naše pare. Poznato je koja je najskuplja srpska reč, ali nije konačna cena dinastije, i cele te bulumente, koja šibicari i preti.

Konfuzija spoljne politike prenosi se na unutrašnje odnose, u svakom smislu. Nervozu podstiče iščekivanje brzih i lakih rešenja. SAD su potrošile gotovo osam godina kako bi nezaposlenost vratile na podnošljivih 5%. Možda je izlazna strategija zaista u opštim izborima. Potom, neka nam saopšte na koju ćemo stranu, pa da ostajemo, ili da bežimo, za Sirijcima, koliko nas je preostalo.

„Heroes“ Dejvida Bouvija kupio sam davne 1978, osluškujući vibracije nastale u blizini Berlinskog zida, i manje, naravno, zbog Bouvija, a više zbog Roberta Fripa, koji je prethodno, u skladu sa samim sobom, raspustio KK u trenutku orgijastičkog vrhunca albuma Red. Bouviju se ne dopušta da mirno ode, Frip je i dalje vredan i lud, i ponovo se naziru obrisi neke nove Gvozdene zavese koja preti da će se spustiti na naše živote. U njoj, međutim, neće biti one magije stvaranja i nadahnuća koja je pratila izazove Hladnog rata. Postalo je dosadno i kad je uzbudljivo. Svejedno da li je stvarno ili naizgled sve već viđeno.



Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari