Pre tri nedelje najavio sam da će britanski predlog rezolucije o Srebrenici otvoriti nov politički prostor ruskoj diplomatiji. EU je dopustila da se Putinov režim na velika vrata vrati u Jugoistočnu Evropu, uključujući uticaj na grčku vladu. Beskrajne diplomatske igre XIX veka, koje su izrodile svetske ratove XX veka, kao da su postale obrazac manipulacija kojima se narušava evropsko jedinstvo.

                       P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

U niz neprijatnih iskušenja koja je pre mesec dana najavio premijer Vučić, uključio se suicidalni grčki referendum. Deo srpske vlade i cela javnost trijumfalno su tumačili tu navodnu političku i moralnu pobedu nad evropskim konceptom. Prvi makroekonomski odjeci doprineli su, međutim, naglom rastu srpskog spoljnog duga, i padu političkog kredibiliteta dela Jugoistočne Evrope kojem pripadamo. I dok se, donedavno, postavljalo pitanje, ko, i na koji način, usmerava srpske medije, u kojima očigledno nema podrške evropskoj i dobrosusedskoj agendi, upravo se otvara pitanje da li su pod adekvatnom političkom kontrolom pojedine ličnosti ili sektori u srpskoj vladi.

Srbija nema jasnu budućnost van pripadnosti jednome logičnom i osmišljenom međunarodnom sistemu. Ekonomista Miodrag Zec najavio je da će Srbija, na putu evropske integracije, umesto u ujedinjenu Evropu, ući u brakorazvodnu parnicu. Ponašanje geografski perifernih evropskih država poput Britanije i Grčke upućuje na zasnovanost te pretpostavke. Ali evropska integracija nije samo trgovinska i politička unija, s povremenim tendencijama kakofonije. Evropski proces je realizacija važnih vrednosti sloboda, vladavine prava, tržišta i prosvećenog, racionalnog unutrašnjeg uređenja. Iz Slovačke i Latvije upućeni su prekori Grčkoj, da ima onih koji više i efikasnije rade, sa užasnim teretom prošlosti pod sovjetskom okupacijom, a manje i odgovornije troše.

Srbiju zapravo ne bi trebalo naročito da interesuje strateška budućnost EU. Srbija u takvom promišljanju ne raspolaže nikakvim kapacitetima, političkim ili intelektualnim. Pregovori s Prištinom i srebrenička kriza upućuju na potrebu regionalne reintegracije kako bismo sa susedima, naročito s narodima s kojima nas deli prokletstvo malih razlika, zajednički nastupali pred spoljnim izazovima. Poseta nemačke kancelarke nas je vratila na jednostavne činjenice o uskom krugu političkih i ekonomskih interesa u kojem se Srbija kreće, a često i okleva, iscrtanom našim političkim i demografskim potencijalima. Taj krug ispisuju pre svega Nemačka i Italija, s kojima Srbija obavlja više od polovine spoljnotrgovinskog prometa. Takvo okruženje Srbija i region moraju prihvatati kao podsticaj razvoja, a ne nesrećnu sudbinu.

Potpisujem upozorenje Miodraga Zeca da smo „nacija u izumiranju i ako se ozbiljno ne uzmemo u pamet i ne napravimo malu prosvećenu i funkcionalnu državu u kojoj ostaju najbolji, bićemo lager za izbeglice, a bilo bi dobro da se i oni nasele ovde, bilo ko“. Gotovo nevidljivo, imigranti s Bliskog istoka postaju naši novi sugrađani. Ti divni ljudi su ljudi kao mi. I naši jugoslovenski susedi. Svaka šansa za nas je dragocena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari