
U Francuskoj i Nemačkoj je više optimizma u odnosu na novo partnerstvo nego u Britaniji.
Dobra strana dubokih kriza ponekad je nova energija.
Nastupio je zamor i u globalnoj politici SAD, i u politici proširenja EU.
Često se učini da nema nikoga da probudi predsednicu Evropske komisije, koja je već omanula u strategiji vakcinacije, i komesara za spoljnu politiku i bezbednost čija funkcija, ne samo njegovom odgovornošću, sve očiglednije gubi smisao, u odsustvu političkog konsenzusa i poluga stvarne moći.
Bile su očekivane reakcije vlasti u Srbiji na promenu u SAD, više u odnosu na Trampov poraz nego na suštinu Bajdenove pobede.
Vučić je vratio Srbiju u radikalni klerokomunizam i učinio je uporištem malignih uticaja Rusije i Kine koji bi trebalo da postanu jedan od Bajdenovih prioriteta u suočavanju s posledicama tih uticaja na duboko podeljeno američko društvo i na globalne odnose.
U sličnom raskoraku bili smo tokom drugog Klintonovog mandata, posvećenog globalnoj politici nakon suočavanja sa izazovima nove multikulturne Amerike i njenoga sve složenijeg, dinamičnog društva.
Bajden neće imati dva mandata za unutrašnje i spoljne poslove.
Zato mu je neophodan novi osnivački pakt sa EU.
Zato je potrebna i nova EU koja više neće imati to infantilno razumevanje, kao Ursula fon Lajden, za one koji se „osećaju obespravljeno i veoma su besni“ (u najboljem od svetova ikad), a među njima su i nemački neonacisti.
Srbija je samo jedna od crnih tačaka Putinove gasne politike koja je razvalila Ukrajinu, zarazila evropske vlade korupcijom i relativizacijom, a zamrznutim konfliktima, hibridnim kampanjama i prkosi ratovima zaustavila evropsko proširenje.
Vučić verovatno dobro zna da u EU trenutno nema političke snage, niti ekonomskog interesa, za povratak vrednosnoj politici i politici proširenja, kojih se užasava.
Od „preko potrebne“ svetske sile Trampova Amerika postala je provincijalna i inkompetentna, i istim virusom zarazila evropsko liderstvo.
SAD su ostavile nedovršene poslove u Jugoistočnoj Evropi i istočnom Sredozemlju, a vakuum popunile neprijateljske sile.
Američku globalnu politiku preuzima Kina, najopasnija pojava za svaku demokratiju i svetski mir.
Srbija postaje deponija kineskog uticaja koji truje životnu sredinu i trenira korupciju.
Naši najbolji preci voleli su Ameriku.
Danas smo tužna skupina koja repuje floskule o Rusiji i Kini, i divi se Staljinistima u Dumi i Putinovim kupaćim gaćama.
Osim protokolarnih čestitki, koje, nakon osvedočenog suprotnog ponašanja, ne znače ništa, i vlast i opozicija su u raskoraku u kojem gubimo vreme i energiju.
Nijedna propaganda neće prikriti činjenicu da je cela nomenklatura, koju su obradile i oktroisale Miloševićeve, Koštunicine i Vučićeve službe, jalova i prevaziđena.
Njihove „reke slobode“ su ibeovske litije iz Crne Gore. U Americi nastupilo novo, ovde poslednje vreme.
Svaka cast Nikola!
Нападајући ,,литијаше“ у ЦГ, Самарџић брани аутократу Ђукановића, а с друге стране критикује аутократије у Русији, Кини и Србији. Професоре, где вам је принципијелност?
@Vladan Jovanović
„принципијелност“? hahahhahaa
Lik tezgari na privatnom „univerzitetu“ u CG gde se stancuje Milov podmladak, pazi da ne napise nesto protiv gazde. Inace, lik je prava slika&prilika te famozne „drugosrbijanske elite“.
„Autokrata“ Djukanovic je u CG stvorio ambijent za sopstvenu smenu bez ijednog jedinog incidenta.
Precizno , jasno i tačno.
U Srbiji jeste nastupilo poslednje vreme
Ako se ovi u SAD i EU ne trgnu, razmontirace ih Putin i Si, veoma brzo.
Al to nesto drasticno ne menja polozaj Srbije.
Nego, prosto, onaj ko zeli da bezi, iz ove rusko-kineske gubernije, nece vise ni imati gde da bezi.
Taj ;ovek ne bi ni 5 minuta bio profesor. Nemogućnost predviđanja budućnosti, ali na osnovu istorijskih i faktičkih podataka, saznanja o geopolitici i planovima velikih sila ne zaslužuje mesto na kome je. Ja sam kao obiičan građanin znao da od EU nema ništa i pre 20 godina pa vi vidite koliko je kompetentan taj čovek. Nuzprodukt komunista i ništa više.