Sve isto 1Foto: Medija centar

U poslednjoj etapi Miloševićevog zločinačkog režima Vojislav Šešelj, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić dobili su ulogu avangarde radničke klase koja je Miloševića, i sa onima koji su važili za najumnije, dovela na vlast.

Do kraja toga režima radnička klasa je gotovo nestala. Intelektualne sposobnosti društva da uviđa prošlost i promišlja budućnost degenerisane su metastazi istih ideja s kojima je Milošević došao na vlast.

Vučićeva vlast koristila je upravo toksične poruke paraintelektualnog i parapolicijskog podzemlja iz kojeg su izmileli on i njegovi radikali, koje danas kontrolisani mediji koriste kako bi obavljali njihove obračune sa svim državnim institucijama, političkim grupama i pojedincima koji im nisu po volji.

Sve je isto, mada nikad nije sve isto. Na izborima 1997. koalicija SPS, JUL i Nova demokratija dobila je 1.418.036, SRS 1.162.216 glasova. Danas je ukupan skor podrške takvoj politici sličan, više od dva i po miliona glasova ukoliko bi se uključile organizacije koje forsiraju jasne duševne poremećaje. Milošević je od 1997. pokušavao da u svoju propalu kosovsku politiku uvuče Rusiju i njene satelite, kako se Jeljcinova epoha bližila kraju.

Samo je delimično uspeo jer je Putin kasno preuzeo vlast. Ali je bio uspešan u nečemu drugom. Odnosom prema institucijama i džepovima civilnog društva Milošević je Putinu predao gotov koncept jednoga novog fašizma kleroboljševičke provenijencije. Danas je jasno da Vučić nije uspeo da iskorači iz svog porekla. Poslednja šansa za opstanak zajednice u smislu uspostavljanja ekonomskog i društvenog rasta svodi se na činjenicu da on samo ponavlja Miloševićeve i sopstvene greške.

Najteže je izaći iz sebe samog.

Milošević je Šešelju i Vučiću 1997-2000. prepustio najnečasnije uloge, da se obračunavaju s medijima i Univerzitetom u Beogradu. Mediji su nakon 2000. obnovljeni, ali, na nesreću, u opštoj dirigovanoj klimi pripreme atentata.

Zato su danas i mediji koji se smatraju slobodnim u osnovi većinom antiliberalni, često antievropski i obavezno antiamerički, a opšti okvir posrtanja javnosti pred izazovima prošlosti i budućnosti je negiranje ekonomskih, individualnih i kulturnih sloboda.

Oporavio se i Univerzitet u Beogradu, pristiže ga Novi Sad, ali je ideološka kontrola nad univerzitetima, njihovim unutrašnjim disciplinovanjem, uspostavljena na ucenjivačkom potencijalu SANU i Matice srpske, zahvaljujući, takođe, koruptivnoj strani ljudske prirode koja teži trošenju nezarađenog.

Mediji i univerziteti su podloga za svaku budućnost, to je i Šešelju i Vučiću bilo jasno onomad, jasno je i danas. I to se ponavlja u stvarnosti čije strahote prevazilaze pritiske na medije i univerzitet.

Legitimitet vlasti i predstojećih izbora narušavaju i bizarni detalji. Vučić, ili njegovi poltroni neobičnih psihofizičkih karakteristika, često gostuju ponedeljkom u emisiji na javnoj frekvenciji koja je u osnovi dečija televizija, u vlasništvu osobe dobro poznate organima reda, mira i gonjenja. Ali je u metastazi verovatno suvišno upirati samo u jedan tumor koji uništava celinu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari