Ako je moguće kretanje kojim se vraća u prošlost, pojednostavljeno, prvo nastupaju posledice pa uzroci.
Zaborav je mehanizam opstanka.
Zato se ponekad učini, da puzimo po površini. Pod nama su provalije prethodnih odluka, i mišljenja.
Verovatno je isti zaborav deo objašnjenja, kako se društvo i u ovim poslednjim danima ophodi zrelije od lidera koje je jednom polovinom biralo, a drugom polovinom odbilo, ili propustilo, da se izjašnjava.
Lešinarenje nad žrtvama Oluje, i svim žrtvama koje su Oluji prethodile, okončano je još jednim porazom politike od koje se i Vučić, u poslednjim sekundama, distancirao, prenoseći odgovornost na Dačića.
Takva tranzicija bila je banalna i zbog naše kolektivne nesposobnosti da u istoj prošlosti ostavimo one koji su za nju najodgovorniji.
Sad jedan drugog džepare.
I nije poraz, nego samo bolno suočavanje sa stvarnošću u kojoj da susedima više ne možemo nametati kako će da misle i kome da se mole, ili ne mole.
Možda je Vučić podmetnuo Dačića da mu lično Pupovac saopšti činjenice o stvarnosti, i budućnosti o kojoj će se Beograd pitati samo ako bude preuzeo odgovornost za prošlost, i nudio odgovornost za budućnost.
Nije se slučajno Pupovac vratio na isti odnos prema Beogradu koji je održavao u najtežim danima agresije JNA i paravojnih bandi na celu Jugoslaviju, ne samo na Hrvatsku.
I dalje smo u repovima iste agresije JNA i paravojnih bandi na ostatak Jugoslavije, i u toku je agresija na ostatke Srbije.
Primetno je da se važni politički lideri od takve stvarnosti distanciraju. To bi bila dobra vest u sumraku loših, i sumraku svake zdrave pameti.
Ako je jedna Oluja, privremeno, posustala, pred nama je nova. Srbija je primorana da treći put prizna gubitak Kosova u poslednje dve decenije.
Prvi 1999, drugi 2008. Rezolucija 1244 naložila je upravo to konačno rešenje, i nikakva je osnova poricanja stvarnosti.
Rusija nema pametnija posla nego da, kao nekad u Poljskoj, otvori prvo poglavlje Trećeg svetskog rata.
Da li će odbijanjem da preuzme odgovornost ne samo za preuzete obaveze nego i za prošlost koja je življa nego ikad, Vučić okrenuti protiv sebe sve relevantne evropske i američke sagovornike, podrazumevajući narednog američkog predsednika, manje je važno u slici budućnosti u kojoj nema jasnih perspektiva već tri decenije.
Tradicionalna politika Beograda i sva ova gubitnička patologija, biće poražene i ishodom izbora u Crnoj Gori, bez obzira na to ko će pobediti.
Zvanična i opoziciona tumačenja Oluje izostavila su dogovore Miloševića i Tuđmana o podeli Bosne.
Krajiški Srbi bili su kolateralna žrtva i Zagreba i Beograda. Dejtonska Bosna, kojoj je takođe četvrt veka, podeljena je, nefunkcionalna i nesrećna.
U ovom trenutku zvanična i opoziciona Srbija ne raspolažu formulama te kvadrature kruga. Krugove koje smo crtali, sad ne smemo da brišemo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.