Vrlo zanimljiva poruka, a medijski loše propraćena, stigla je juče iz DS. Možemo da sarađujemo, kažu demokrate, sa svim strankama koje su protiv aktuelne vlasti, koje su proevropske, parlamentarne i registrovane. Prilično elegantan način da se kaže „DS može da sarađuje sa LDP, eventualno Čankom i Mađarima“. Još elegantniji način da se poruči „DS ne želi da sarađuje sa Zoranom Živkovićem (vanparlamentaran), Dušanom Petrovićem (neregistrovan) i Vukom Draškovićem (podržava vladu)“. Naravno i sa DSS (anti EU).

Demokrate, dakle, žele osovinu sa LDP, bez širenja na političke partije Živkovića i Petrovića, koje je Čedomir Jovanović prvobitno naveo kao poželjne saradnike. Ovakav stav Dragana Đilasa je, reklo bi se, politički pametan. Široki spektar stranaka suviše bi ličio na famozni „novi DOS“ ili bar na reciklirani Preokret, dakle na jednokratnu priču plitkog scenarija (programa), bez perspektive za opstanak nakon prvih sledećih izbora. Što ne znači da osovina DS – LDP ne bi trebalo da se proširuje. Naprotiv. Ali ne ka drugim političkim organizacijama, već prema građanima, počev od organizacija civilnog društva i pojedinaca politički pismenih, ostvarenih u svojim profesijama, a stranački nesvrstanih, do hiljada i hiljada ljudi koji su izašli iz politike zgađeni onim što je čini. A osnova za sve treba da bude konkretan program.

Demokrate smatraju da bi „odbrana Beograda“ trebalo da bude polazište za stvaranje bloka sa LDP. Liberali veruju da se sa DS prvo moraju usaglasiti oko šire programske platforme, a da saradnja u Beogradu bude rezultat toga. Da li će ovo biti tema razgovora Bojana Pajtića i Čedomira Jovanovića i dokle će se tom prilikom stići, videćemo. Izvesno je da su rokovi, Beograda što se tiče, sve kraći. U utorak, 24. septembra, moglo bi postati jasno šta SNS i SPS zapravo hoće. Tačnije, ako se Vučić i Dačić dogovore, i pre toga. DS kao odgovor najavljuje ulični protest. Taj događaj svakako ne može da spreči smenu Đilasa, ali bi mogao biti prekretnica za nešto drugo – za simbolički početak saradnje DS i LDP, tako što bi Jovanović učestvovao u protestu. Ukoliko se to ne desi, znači da dve stranke još odmeravaju snage i da „odbrana Beograda“ neće biti start političke romanse.

Ukoliko Jovanović i saradnici procene da Đilas i DS ne zaslužuju njihovu nedvosmislenu podršku u Beogradu, to će značiti da u priču o strateškoj saradnji dve stranke ulaze sa otvorenim nepoverenjem. Što je takođe politički pametno, ali problem je sa onim „otvorenim“. Zašto DS i LDP ne bi odmah postali saveznici u Beogradu, a da istovremeno rade na programskoj platformi i širenju prema građanima? „I Beograd i Srbija“. Samo da ne prođe kao ono „i Kosovo i EU“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari