Ne znam koliko je vrsta piva postojalo kad sam bila mala, ali znam da nije bio veliki izbor sokova: Fruktal, Takovo, BIP… Negazirani proizvodi ovih poslednjih su mi bili omiljeni. Kad su počeli da rastu i sebi put da krče novi brendovi, BIP-ov đus (najbolji ikad) malo-pomalo je nestajao iz prodavnica, pa iz većih prodavnica, pa sa lica zemlje. Odavno se ne proizvodi.

            Ne sećam se kad sam sela u neki kafić a da je kelner/ kelnerica/ osoba za šankom koja recituje izbor piva navela i proizvod Beogradske industrije. Isto je i po Maxijima, Ideama, Shop and go punktovima… nigde BIP-a. Fabrika postoji pa već dugo mislim da je pitanje trenutka kad će svoj industrijski enterijer ponuditi nekom alternativnom kulturnom centru.

            Ipak, s vremena na vreme se pojave reklame/ bilbordi koji preporučuju zaboravljeno pivo. Slogani umeju da budu dobri (Pivo s ukusom piva, recimo), ali ne znam čemu služe. Kao i Bele strane koje čuvaju imena davno preminulih, tek onako, da se zna da su nekad imali broj. Sablasno mi je i jedno i drugo. Gde je to pivo, gde je taj BIP? Čujem, ima zaposlene, jasno je da ima marketing službu, kažu da ima i proizvodnju… Možda za potrebe zaposlenih. Ima i FB stranicu, ali to imaju i izmišljeni likovi.

            Kucnula sam BIP na Guglu, pa videla da je trik u tome što se za brend sa sto sedamdeset šestogodišnjom tradicijom bori (sa pola snage, jer nema potrebe uložiti više) domaća politička velesila. Sumnjam da mu je namera da pojača proizvodnju kvasa ili da obnovi asortiman sokova. Takođe, ne verujem da će fabrike i zemlju priložiti za podršku mejnstrim kulturi ili za jačanje one alternativne.

            Kolega mi je ispričao doživljaj. Razgovarao je sa stogodišnjom staricom. Rekla mu je jednostavnu mudrost: „Zapamti, sinko, sve je na svetu pitanje para.“ On je očekivao nešto manje poznato, ali izgleda da manje poznatih istina nema. 

            Uz crvene BIP-ove plakate na autobuskim stanicama, koji su mi pokrenuli sećanja na detinjstvo, mislim da je važno primetiti još ponešto.

            Prvo, renesansu zaboravljene primitivne sportske igre bacanje kamena s ramena. Podsetila bih učesnike (računam, srpski razumeju) koji su joj pribegli, u dokolici ili sa drugim motivima, da se ne upražnjava u gomili jer može biti višestruko opasno. Mada, verovatno, baš u takvom ambijentu može da pribavi tri boda prema novim pravilima bodovanja.

            I ovo: OK, Englezi nas ne vole, ali nas voli Snoop Dogg. Bar tako reče posle nastupa na Egzitu. Yes!

           

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari