Kovid kredite napala korona 1Foto: Pixabay/Mhouge

Kao da je juče bilo. Bože, kakva to beše euforija. Zadnjeg dana marta Leta Dvadesetog ministar Mali slavodobitno objavi državnu pomoć privredi i građanima od 5,1 milijarde evra. Mala država, velika pomoć.

Kako smo to već navikli, najbolji u Evropi.

Istine radi, direktna bespovratna pomoć iznosila je 1,42 milijarde, odložena pomoć 1,37 milijardi (plaćanje poreza i doprinosa od januara 2021. godine na 24 rate), a krediti banaka koji se vraćaju 2,24 milijarde evra.

Odmah su „takozvani eksperti i ostale pristalice Đilasa i Šolaka“, krenuli sa protestima. Zašto se svima daju po tri minimalca.

Čak i onima kojima je promet u vreme korone porastao.

Trebalo je oštećenim delatnostima i granama privrede, nezaposlenima, seljacima, zdravstvenim radnicima i korisnicima socijalne pomoći dati više, ostalima manje ili nimalo.

Uspešnije i pravednije za iste pare.

Tek su na nož „dočekali“ onih 100 evra po (svakoj) glavi punoletnog građanina. Isto beskućniku i siromahu i ministru i tajkunu.

Gde si zalutala Justicijo?

Kad minuše meseci, ispostavilo se da su (lažni) eksperti bili u pravu. Virus pojačava, para ponestaje. Da samo poslušaše „zlurade“.

Ostalo bi nešto i za ovaj najnoviji, najteži talas.

Da hoteli, restorani, kafići, prevoznici, turističke agencije i drugi najviše oštećeni, ne moraju da stavljaju „lance i katance“ (kako je to nekada davno sročio tadašnji predsednički kandidat Bogoljub Karić).

Slično se desi i sa kovid kreditima za likvidnost, preko Fonda za razvoj. Odvojene 24 milijarde (200 miliona evra), obećana velika brzina. Sve po hitnom postupku.

Da firme i preduzetnici prežive „prvi udar“.

Navalili sa svih strana. Zatrpali Fond. U aprilu i maju stigle hiljade koverata dokumentacije. Jednog od prvih dana 300, pa 600, pa jednog dana hiljadu koverata (ili imejlova).

Sa sve bilansima, karticama kupaca i dobavljača, izjavama i izjavama, sredstvima obezbeđenja. Da bi se ispoštovala „olako obećana brzina“, pored stručnih službi Fonda, pregledanje dokumentacije morale da preuzmu sve raspoložive državne institucije.

Kao što su Agencija za osiguranje izvoza(AOFI) i Regionalna razvojna agencija (RRA). Svi ekonomisti i pravnici „češljaju“ dokumentaciju. Šta valja šalju u Fond, od ostalih traže dopune.

Šta vredi. Još na red nisu stigli ni svi iz aprila i maja. Usijali se sajt i telefoni Fonda. Kako nas nema, davno smo predali. A ovi posle nas dobili. Naravno uvek je bilo i biće izuzetaka. Kad „zovne“ politika, ne važe upisni brojevi.

Tada petohiljaditi, dobija pre dvehiljaditog.

Nebitno, ovi „napredni“ izuzeci, ne remete pravilo. Da se nepopravljivo mnogo kasni. Da smo se uzaludno nadali. I poverovali Malom. Što ne reći istinu. Zato što nije imalo dovoljno para.

Od obećane 24 milijarde, do sada nije podeljeno ni 10 milijardi. U samu poznu jesen, dodatno se kasnilo zbog nove vlade. Nikako da se odrede ministri.

Čekali se zadnji dani. Kad se poslednji rok opasno primakao. Nema Vlade, nema novog Upravnog odbora. Na kraju je i to rešeno. Došla nova ministarka, predsednica Upravnog odbora Fonda.

Počele sednice. Dok dlanom o dlan, prođe i ova koronska poslovna godina. Ostaje nam samo da nastavimo da buljimo u kopjutere i mobilne. Da čekamo da se na nekoj sednici Upravnog odbora u januaru…, pojavi i naša firma.

Novi je budžet, valjda će makar na početku godine, biti više para.

Mnogima je već kasno. Zablokirali i oni, i njihovi tekući računi. Ćute, piju rakiju i lamentiraju:

Privredna je tuga pregolema,

PDV i plate stižu,

Kredita još nema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari