
Neizvesnost je ubica privrede. Nestabilnost je posledica histeričnog i nepromišljenog, najpre, spoljnopolitičkog ponašanja i delovanja predsednika Srbije.
Posle njegovih poseta Pekingu i Berlinu strepnja za budućnost mojih poslova veća mi je od nade. Vidim i da među mojim kolegama traje veliko preračunavanje o sudbini njihovih biznisa u Srbiji. Poruke koje je domaćoj i inostranoj javnosti poslao predsednik Srbije iz Pekinga i Berlina nisu ohrabrujuće za nas poslovne ljude. Može da priča ko šta hoće, moj je utisak da je predsednik Srbije u Pekingu moljakao političke istomišljenike – kineskog i ruskog predsednika – ne za srpsku privredu nego za podršku sebi i svom načinu vladanja. Od te posete srpska privreda nema nikakve vajde. Nisam video da se srpski predsednik makar jednom rečenicom založio za otvaranje kineskog tržišta za srpske robe. Ne znam ni jednog kolegu čija kompanija ima iole vredan izvoz roba ili usluga u Kinu. A video sam da je nemački ministar privrede otišao na samit u Peking sa zahtevima nemačkih industrijalaca. Srpsku delegaciju bila je baš briga za predloge srpskih poslovnih ljudi.
Srpski predsednik u Pekingu je koristio arhaični politički rečnik, govorio o „čeličnom prijateljstvu“ i „ovacijama“ koje je dobio, a eventualni dolazak kineskog predsednika u Srbiju opisao kao krunu svoje karijere. Bilo me je sramota od te degutantne servilnosti i podaničkog mentaliteta kolonijalnog namesnika. Da, Srbija se u Pekingu otvoreno ponudila da bude kineska kolonija u Evropi. Za Srbiju i njenog predsednika kineski projekat „Jedan pojas, jedan put“ jednosmerna je ulica za Kinu prema Evropi u kojoj ne postoji traka u suprotnom smeru za srpsku robu i usluge prema Kini. Mi smo prihvatili baš ono protiv čega je, na primer, Nemačka i njeni privrednici.
Nije to jedini jaz koji će se širiti između Srbije i Nemačke (Evrope). Pred samit političkih lidera Balkana u Berlinu, srpski predsednik priznao je da ne razume svoju staru prijateljicu Angelu Merkel i da ide na skup na kome će Srbija biti sama. Srbija je opet bez prijatelja i saveznika. I zaista, samit u Berlinu pokazao je poraznu činjenicu da je Srbija došla u međunarodnu poziciju u kojoj je bila pre 20 godina. Kratkovida svađalačka politika prema susedima i kolonijalna servilnost prema Pekingu i Moskvi tek će nam se obijati o glavu.
Šta mi poslovni ljudi sada da radimo?
Predsednik Srbije je priznao da je EU naš najveći (80 odsto) privredni i trgovinski partner. Srpski izvoz u Kinu je samo 62 miliona dolara, bez šanse da se poveća. Ali je zato kineski premijer Li Kečijang obećao hrvatskom kolegi Andreju Plenkoviću da će Kina „uvoziti više hrvatskih proizvoda i podsticati ravnomerniju robnu razmenu“.
Dolaze teška vremena. Nama privrednicima predsednik Srbije opasno ugrožava plasman roba i usluga na tržište regiona i EU. Skoro 90 odsto spoljnih operacija moje kompanije vezano je za EU. A nije zainteresovan za dvosmernu ulicu prema tržištu Kine nego samo gleda da od Srbije napravi kinesku koloniju.
* Za kraj jedno „poprečno“ zapažanje.
Loše vreme uopšte nije krivac za onako bledu proslavu Međunarodnog praznika rada. Radnička organizacija u Srbiji još jednom je demonstrirala arhaičnost, bezidejnost i nerazumevanje novih odnosa između sveta rada i sveta kapitala. Nisam, na primer, ni od jednog sindikalnog lidera čuo, a voleo bih da jesam, da je obrazovanje jedan od najvažnijih faktora uspešnosti radnika na tržištu rada. Opet sam slušao samo o radničkim pravima, ali ne i o njihovim obavezama. Najpre, prema sebi i svojoj porodici.
Srpska privreda NE postoji I nema sta da ponudi mnogoljudnim zemljama Kina,Indija I Drugim….Proizvodnja hrane je u Srbiji NE rentabilna I jedva zadovoljava I nase potrebe a cene poljoprivrednih proizvoda su Vece nego u npr. Mafjarskoj….prema tome gospodine Tajkun mirno spavajte I bogatite se na racun srpskog naroda I slavite ovaj rezim Aleksandra Vucica…
Pa, zar niste obavešteni, gospidine tajkunu, da budućnost ssrpske privrede leži u svinjskim papcima?
Tuga od analize. Nasa privreda se zasniva uglavnom na zaduzivanju , uvozu i izrabljivanju jeftine radne snage koja nema nikakva prava sem ako neko misli da je rad za par stotina evra ista vise od robovanja.
Kada radnik ima osnovna prava, poslodavac može govoriti o obavezama. Što se školovanja tiče, istina je da u razvijenim zemljama EU koju dotični gospodin pominje, firme brinu o usavršavanju i doškolovanju svojih radnika, o svom trošku, te u neku firmu možete ući kao manuelni radnik, a iz nje izaći kao jedan od direktora. Autor teksta i njegove kolege, kada kupe opremu iz inostranstva, radnike ni ne šalju na edukaciju u zemlju proizvođača, što je uračunato u cenu, već šalju članove svoje porodice u provod u trajanju edukacije, jer je sve plaćeno, a onda kritikuju radnike koji se ne snalaze sa novom tehnologijom. I neka ne brine za svoj biznis, bar za sada, dokle god plaća reket, biće i za njega. U pravoj tržišnoj utakmici, verujem da bi na kraju motao kablove u nekoj slovačkoj fabrici.
Čitam komentare i ne mogu da verujem. Za vas je gospodo veći problem „tajkun“ nego porazni poslovni milje koji vlada u Srbiji, a zahvaljujući onima koji stvarno neznaju da vode ekonomiju naše zemlje. Umesto da podržite ovo malo ozbiljnih privrednika što je ostalo u Srbiji vi dajete zajedljive, ostrašćene, često i debilne komentare protiv onih koji svojim radom i znanjem stvaraju višak vrednosti, pune državnu kasu da bi upravo VI durljivci što ugodnije živeli. AMIN!
Zbog Vas i sličnih se iseljavamo, mi neuki i neodgovorni tupanderi, frka gazda nema ko više na vikendici da kreči nedeljom za platu doći će Sirijci a oni su stvarno fin i kulturan svet što za posledicu ima da gazdovanje Vaše će potrajati još jednu do dve generacije gazdovanje će preuzeti taj fin i kulturan svet možda se tada vratimo ko zna.
Licemerje sns.85% sto srbija izveze ide za EU ,u kinu rusiju i ceo istok manje od 10%.Eu nam godisnje daje 200 miliona eura bespovratno a kina i rusija 0 din.Ali zato vulin kaze da se okrenemo kini i rusiji.Bravo glasaci sns uspeli ste da nas vratite 30 god u proslost
Baš bih voleo da čujem šta bi ovaj anonimni privrednik ponudio Kinezima. Ovo je neki sindikalac sto posto, kakav privrednik! Znači, loše je otići u Peking, dovesti Kineze u željezaru i RTB? Loše su investicije u fabrike u Zrenjaninu, Borči? O čemu priča sindikalac?
Kinezi su kupili nacionalna bogatstva koje pominješ, dakle nisu investitori već kupci, samim tim vlasnici kupljenog, i mi više sa recimo rudom iz Bora nemamo ništa. Kada prodaš auto, dao si ga kupcu, a ne investitoru. Investitor je onaj koji bi ti ev. pomogao pod određenim uslovima (recimo da ga povremeno povezeš bez naknade) da središ auto, da ne moraš da ga prodaš. Ali, neki od nas se školovali, a neki želeli da sebe nazivaju Skorpionima, ne znajući kako da postave tastaturu da dobiju slovo „Š“ na istoj.Ali zato sve znaju o međunarodnoj politici i ekonomiji.
Jeste Mile, tako je! Nego, ne rekoste mi, koliko su železara i RTB kratili budžet Srbije svake godine? Pa, ko je još bio spreman da „kupi“ železaru i RTB i uloži toliki novac? Da Srbija ima novac i ja bih bio protiv prodaje RTB-a, ali nema ga i zadugo ga neće imati. Kanadska firma koja je ispitivala rudna nalazišta je potrošila oko dve milijarde dolara! Imate li vi predstavu kojili je to novac? Da ne govorimo o ekološkoj katastrofi i firmama koje žive od toga što železara i RTB rade. A ono sa slovom Š, ako ste čitali, našli ste ga u tekstu. Mogao sam da napišem Škorpija, ali ja sam odabrao Skorpion. Da vi možda niste Milence pa vam te razlike ne stižu do pameti. Usput, za računarom sam od davne 1970. godine.