Zatekla sam se u Sarajevu 6. aprila, prošetala „Sarajevskom crvenom linijom“, odala poštu Sarajlijama stradalim tokom opsade grada koja je trajala 1.425 dana, ubijen 11.541 čovek, od čega 1.601 dete i ranjeno oko 50.000 građana. Nisam nikada bila posebno vezana za glavni grad BiH, niti sam u njemu bila pre rata, ali ono što su doživeli taj grad i njegovi stanovnici tokom 1992-1996.godine, večito će me vezati za Sarajevo i Sarajlije.

Onda se vratim u Beograd i čujem da je izgleda glavno pitanje i u delu ovdašnje javnosti povodom tragične godišnjice bilo odakle su uvezene plastične stolice postavljene u centru Sarajeva? Ubijena deca, građani, snajperisti, vikend-ratnici, neki su, nažalost, dolazili i iz Srbije, „koja nije bila u ratu“, nisu bitni. Bitne su stolice. Značajan prostor je dat i očekivanim izjavama tradicionalnih mrzitelja skoro svega što potiče iz BiH. Mnogi od njih su, nažalost, iz BiH, pa i samog Sarajeva.

Pošto sam, za razliku od dotičnih, bila u Sarajevu 6. aprila, znam da nije potencirana nacionalnost i veroispovest žrtava, već su govorili o svojim sugrađanima, Sarajlijama. Ove „bivše“ Bosance koji kukaju da srpske žrtve svet zaboravlja podsetila bih na izjave onih što su sa brda gađali Sarajevo tih devedesetih. Neke su i TV kamere zabeležile, druge su „samo“ tonski snimljene. „Raspameti“ je čuvena naredba glavnokomandujućeg Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, haškog optuženika i „srbskog heroja“. Jel beše „đeneral“ podređenom, koji je na njegovu naredbu da „raspamećuje“ neki deo Sarajeva, rekao: „pa tamo žive i Srbi“, odgovorio nešto kao: „Gađaj, ko ih… kad su ostali da žive s Turcima“? Nisam sigurna. Možda je bio i neko drugi. Ne znam kako se zove oficir VRS koji je na slično pitanje kolege zar da gađa deo grada u kome ima Srba, odgovorio: „Ima ih, ali nema puno“. I onda su gađali. I ubijali. Naravno, u ratu u Bosni žrtava i zločinaca je bilo na svim stranama, ali opsada Sarajeva je „čista kao suza“. Zna se ko je bio na brdima i gađao grad u kome su živele Sarajlije: Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jugosloveni… Ljudi.

Koleginica Gordana Logar je u tekstu objavljenom u ponedeljak upitala nije li sramno što je zvanični Beograd otćutao godišnjicu početka opsade Sarajeva? Jeste, ali i očekivano. Izbori se bliže, a ne znam zašto većina pretendenata na razne funkcije pre računa na glasove zadrtih nacionalista nego umerenog sveta i nikako ne bi da naljute prvopomenute. Kao da bi pominjanjem opsade Sarajeva rasterali birače. Ne bi ni predsednika RS Dodika da naljute. Kako da rođeni Sarajlija Boris Tadić, kaže nešto što bi naljutilo njegovog „druga Mileta“, koji ga je podržao na prošlim i koji ga podržava i na đurđevdanskim izborima? Ma i moji sandžački Bošnjaci masovno pre četiri godine glasali za Tadića i DS, ali na narednim… Valjda zato što smo toliko doprineli pobedi demokratskih snaga, DS izgleda planira završni miting u Novom Pazaru 3. maja. Oduševljena sam. Samo nek dovedu i Dodika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari