Crnogorska gibanja 1Safeta Biševac

U Crnoj Gori su nastavljeni protesti, litije i molebani protiv Zakona o verskim slobodama koji, kako neki tvrde, diskriminiše SPC.

Mada je tamošnja vlast verovatno očekivala da će prestati posle nekoliko dana, litije ne samo da se održavaju, već im se kraj ne nazire i sve su masovnije.

Svaka naredna nadmašuje rekord prethodne. Svašta smo mogli da čitamo ovih dana, a meni je uvek zanimljivo pominjanje pojma koji po pravilu vezujemo za Crnu Goru -„pleme“.

Na internetu smo mogli da čitamo da na litiju stižu „plemena“ Kuči, Piperi, Bjelopavlići… Kao da su Apači, Sijuksi ili Komanči. „Plemena“, pojedinci svejedno, mnogo ljudi šeta Crnom Gorom.

Očigledno su veoma ljuti. Verovatno ne samo zbog zakona.

Neki su pešačili desetine kilometara da stignu na litiju ispred hrama u Podgorici.

Zašto?

Nema autobusa?

Sigurno nije to u pitanju već žele da pokažu odlučnost i volju.

Za svetinje će, daleko bilo, život dati, a kamoli pešačiti 50-ak kilometara.

Izveštači javljaju da se u Podgorici, Pljevljima, Beranama, Nikšiću… na litijama u nedelju okupilo od nekoliko desetina hiljada do čak 250 hiljada ljudi.

Da u Crnoj Gori sa oko 600 hiljada stanovnika na ulice izađe 250 hiljada, deluje mi nerealno. Bilo bi to kao da u Srbiji zaista izađe pet miliona ljudi.

Tada se ne šeta već obara vlast. Litije i protesti podrške „braći“ u Crnoj Gori, održani su i u Srbiji. Bili su takođe dobro posećeni.

Prošlog petka su se u Beogradu ponovo okupili studenti Pravnog fakulteta.

Obratila im se, pored ostalih, Milijana Baletić, a okupljeni su, kunući se u pravoslavlje i svetinje, klicali ratnom zločincu Ratku Mladiću. Baš hrišćanski.

Svako ima pravo i treba da protestuje ako misli da su mu prava ugrožena.

Nemam ništa protiv protesta. Štaviše.

Šta mi ipak smeta?

Građani Srbije i Crne Gore trpe i ćute na kriminal, korupciju, male plate, penzije, nizak standard, loše zdravstvo, zagađene reke, zemlju, vazduh…

Ali, kada im neko dirne „svetinje“, pešačiće kroz vatru i led ne desetine već hiljade kilometara, ako treba.

Narodi koji, u 21. veku, ne protestuju zbog smanjenja plata i penzija, već zbog verskih objekata i zajednica, ne treba da se žale i kukaju. Izvinjavam se, ali ništa bolje od autokrata Đukanovića i Vučića nismo zaslužili.

Zato ćemo, čak i da ova dvojica odu ili budu oterani sa vlasti, verovatno opet upasti u istu, a u crnogorskom slučaju plašim se i opasniju, klopku.

Bilo je naravno masovnih političkih protesta u Srbiji i Crnoj Gori, ali ili su bili kratkog „daha“ ili su „pali“ na mizeran broj učesnika.

Dan-dva pre litije, u Podgorici je, na primer, održan građanski protest protiv Đukanovića.

Došlo nekoliko stotina ljudi. Na litiji – desetine hiljada.

Mogu li protesti zbog Zakona o slobodi veroispovesti da sruše Đukanovića? „Događanje naroda“ ga je 1989. dovelo na vlast, pa bi možda bilo neke pravde u tome da ga „ulica“ i sruši.

Đukanović je verovatno u najozbiljnijoj krizi od dolaska na vlast, ali, opasan je on igrač i ne bi me čudilo da i iz ovoga izađe kao pobednik.

Ako ne bude nekih iznenađenja, izbori u Crnoj Gori se očekuju na proleće i mogla bih da se kladim da će DPS osvojiti više glasova od DF.

Jednostavno, Crnogoraca ima više od Srba i oni neće dozvoliti da na izborima pobede snage koje dovode u pitanje crnogorsku državnost. Tu su i manjine koje će sigurno pre biti za Đukanovića nego za one čija ikonografija, pokliči, pesme „mirišu“ na devedesete.

Što se navedenog zakona tiče, ima mnoge, po meni, pozitivne odredbe.

Predviđa da nema veronauke u državnim školama i da verske zajednice plaćaju porez. Malo li je to za naša „plemena“?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari