Čudo neviđeno 1

Da nastavim gde sam prošle nedelje stala. „Autoput, sija mesec žut, a ja pevam na sav glas, idem kući, jurim sto na gas…“

Da li vas je impresionirala pesma meni, priznajem, nepoznatog Dejana Lazovića, napisana specijalno za otvaranje deonice Surčin-Obrenovac?

Ceo događaj je bio impresivan, skupio se državni vrh, pojačan diplomatskim korom. Mnogi su se podsmevali događaju, ali stvari ne treba posmatrati crno-belo.

Odlično što se konačno završavaju i otvaraju autoputevi u Srbiji, jer, alanfordovskim rečnikom, bolje je voziti se autoputem nego makadamom.

Nije čudno što aktuelna vlast koristi ovakve prilike za političku promociju, radili bi to svi na njihovom mestu, ali problem je u tome što nikako da nađu meru, te se svaka proslava pretvori u paradu kiča i kulta ličnosti. Jedini na ovim prostorima kome je to, čini mi se, stajalo bio je Josip Broz.

Trudi se Vučić da ga dostigne, ali ne ide. Pesmice posvećene „velikom vođi“, hvalospevi, portreti… ne ide nekako u evropskoj državi 21. veka. Da smo malo istočnije, bliže Severnoj Koreji, možda bi priličilo. Ali nismo.

Mladi Dejan Lazović bi sigurno voleo da dostigne karijeru sličnu koleginici Nadi Topčagić.

Žena čiji su hitovi obeležili osamdesete godine, čija karijera traje decenije i čija je najpoznatija pesma pevana i van granica bivše Jugoslavije.

„Jutro je, kad te nema bolje da se nisam ni probudila…“, pevale su pristalice opozicije, potomci iseljenika sa jugoslovenskih prostora, pre nekoliko meseci u Istanbulu, slaveći pobedu aktuelnog gradonačelnika Ekrema Imamoglua.

Topčagić je time bila začuđena, izjavljivala je da je politika ne zanima, ali da joj je drago što njenu pesmu pevaju i u Turskoj. Politički nezainteresovana Topčagić očigledno ipak zna koga treba, pa se po sopstvenom priznanju „prečicom“ izvukla iz novčanih problema u koje je upala.

„Bila sam u teškoj situaciji… Izašla sam iz toga (dug od 100.000 evra za gradsko zemljište) zahvaljujući predsedniku Vučiću, iskreno da vam kažem, koji je tada Vesiću rekao ‘izađi Nadi u susret'“, rekla je pevačica za Prvu TV.

Zar je to moguće?

Zar živimo u zemlji u kojoj predsednik rešava i takve probleme? Šta će oni koji ne poznaju predsednika? Ne, nikako. To smo pogrešno shvatili. Predsednik se oglasio i povodom ovog slučaja.

Prema njegovim rečima, nakon izjave Nade Topčagić, misli se „da je tu neko nekome pomogao državnim novcem zato što mu se taj neko sviđa“, dok se u stvari radi o tome da je pevačica bila žrtva kao i mnogi drugi nerešenih odnosa sa gradskim građevinskim zemljištem.

Odmah nam je i zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić objasnio da pevačica nije dobila ništa van zakonskog reprograma duga za građevinsko zemljište, koji je iskoristilo više od hiljadu ljudi. Investitori su, objašnjava Vesić, uzimali placeve od ljudi da grade, kao što je to bio slučaj sa Nadom Topčagić, plaćali prvu ratu gradu, izgrade zgradu, prodaju stanove, ne plate građevinsko zemljište, ugase firmu i grad im nije mogao ništa.

„Pa su izvršitelji zakucali na vrata običnih ljudi da solidarno plate i obavezu za prave investitore koji su zaradili pare“, dodao je on.

Onda je Skupština grada usvojila reprogram, otpis kamate i pola duga ukoliko plate odjednom. To je Topčagić iskoristila. Znači, sve je čisto. Kao i GIM, Krušik, Jovanjica…

Nema šta da se čudimo. Čudo i to neviđeno je to što je predsednik Vučić progovorio kineski, obaveštava Pink. Zbog najave posete na kineskom, Vučića opet neki prozivaju. Zašto? Mali se oduvek „uvlače“ velikim.

Meni samo čudno zvuči Vučićev kineski. Ni nalik govoru mojih Kineza iz bloka 70. No, velika je Kina, narodi i jezici razni. Važno da ga predsednik Si razume.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari