Zbog zasluga u unapređenju odnosa između Srbije i Kine predsednik Republike Tomislav Nikolić odlikovao je kineskog ambasadora. Lepo. Predsednik Nikolić zna da je Kina važna zemlja sa kojom valja imati dobre odnose. Kao obrazovan čovek, sigurno zna i da je Konfučije najpoznatiji kineski filozof. „Ne žali se zbog snega na susedovom krovu, dok ga nisi počistio pred sopstvenim pragom“, Konfučijeva je mudrost koja se može protumačiti i kao na našim prostorima češća „očisti prvo svoje dvorište, pa onda gledaj u komšijsko“.

Bilo bi lepo kada bi predsednik Srbije i ostali zvaničnici, umesto što „zaviruju“ u komšijsko, više vodili računa o svom dvorištu, tj. ovoj zemlji. Primer je i intervju predsednika Nikolića RTVRS, u kome se, uz ponavljanje opštih mesta, „šef“ ove države opet „zaneo“. Želi on, tvrdi, svim narodima ovih prostora dobro, štaviše nudi pomoć, ali u BiH ništa ne štima. Čini mu se da BiH teško može da opstane. Možda BiH ne opstane, ali ni Srbiji se ne piše dobro. Manjak u budžetu dve milijarde, zdravstvo pred kolapsom, najavljuje se smanjenje plata i penzija, Zakon o radu koji će zaposlenima zagorčati život, ali predsednika Srbije brinu BiH brige. A i izbori se u BiH približavaju, pa valja „pogurati“ Dodika. Mada on nije svojevremeno Nikolića već Tadića. Ali, nije Toma zlopamtilo.

Od kraja rata u BiH se, primećuje Nikolić, nije pojavio nikakav „lepak“ da poveže tu zemlju. Nažalost, mnogo toga deli ovu tragičnu državu, ali kad podvučemo crtu nakon ratova na tlu nekadašnje Jugoslavije, izuzev Srbije, sve bivše republike su opšte priznate u AVNOJ-evskim granicama. Ima li, predsedniče Nikoliću, magneta da vrati Kosovo i lepka da poveže „južnu srpsku pokrajnu“ sa Srbijom? Ponovio je da predstavnici Srbije neće ići u Sarajevo na obeležavanje 100 godišnjice Prvog svetskog rata, zbog „revizionističkog“ natpisa na zgradi Gradske većnice. Srbija će time ponovo dokazati autizam, jer niko neće predstavljati državu koja je toliko stradala u Velikom ratu. Natpis na Gradskoj većnici? On govori o opsadi Sarajeva tokom rata 92-95, u kojoj je poginulo više od 10.000 Sarajlija, pogođena i oštećena ta zgrada. Grad je pod opsadom držala Vojska RS. Zašto Nikolić i ostali identifikuju Srbe i Srbiju sa zločinom i zločincima koji su granatirali Sarajevo?

Nije Nikolić rekao ništa novo, ali čemu više „kopanje“ po Bosni? I onako se o budućnosti i granicama ne pitaju ni Beograd ni Sarajevo već mnogo jači. Nešto je ipak novo izrekao Nikolić. Primetio je da se sve više Bošnjaka izjašnjava kao Turci. Sticajem okolnosti, sigurno poznajem mnogo više Bošnjaka nego predsednik Nikolić i to nisam primetila. Štaviše. Mi Bošnjaci ne volimo ni da nas iko „svojata“, bilo Srbi bilo Turci. A što mnogi od nas vole Tursku, potpuno je normalno. Ko ne bi voleo tako lepu zemlju, u kojoj živi nekoliko miliona građana bošnjačkog porekla i posredstvom koje su naši preci, u vreme Otomana, prihvatili islam? Ja, na primer, volim Tursku i redovno letujem tamo. Letovao i Nikolić sa suprugom više puta. Ali oni u ekskluzivnom rizortu sa pet zvezdica u Kemeru, čini mi se, a ja u hotelima sa tri zvezdice ili kod svojti.

Nije se Nikolić jedini „zaneo“ glede „komšija“. Ministar Dačić je primetio da je bilo zemalja „koje se nisu korektno pokazale prema Srbiji nakon majskih poplava“. „Cinkario“ samo Albaniju. Nije teško pogoditi zašto. Dačić će zvanično da protestuje što iz Tirane ni saučešće ni pomoć nisu stigli. Kao da to nije stvar dobrovoljnosti i kao da sama Srbija često ne ignoriše nesreće širom sveta.

Lepo je što Srbija ima prijatelje u dalekom svetu, ali dobar komšiluk zlata vredi i bolje bi bilo da „ne talasa“, jer smo u sličnim problemima. „Igra medo u komšije – i pred naša vrata će doći“. Nije kineska već bosanska poslovica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari