Mnogi smatraju da je Kopolin trodelni „Kum“, snimljen po romanu Marija Puza, najbolji film svih vremena. Ako i nije najbolji, verovatno je bez premca među kriminalističkim. Odličan scenario, muzika, maestralna gluma Marlona Branda, Roberta de Nira, Al Paćina, Endi Garsije… Takvi se filmovi više ne snimaju. Naša kinematografija se ne može pohvaliti značajnim kriminalističkim filmovima, ali zato pojam kum u Srbiji ima dublje značenje. Kumovi nisu samo vođe mafije, daleko bilo. Kumovi nisu dugme, već svetinja, poseban značaj imaju u politici. Istorija pokazuje da se kumovi nekada posvađaju, raskinu prijateljstvo, čak su i letele glave, ali na sreću takvi tragični događaji su stvar prošlosti. Srbija se modernizovala, pa se kumovi sad svađaju preko medija, saopštenja, glavnih odbora.

Poznatiji višestruki kum na političkoj sceni Srbije, sada haški „sužanj“ Vojislav Šešelj, lider SRS, možda će se uskoro vratiti u zemlju. Da li će mu se kumovi sa kojima je u različitim periodima i razlozima raskrstio obradovati? Jedan od njih je danas šef države. Šta će reći bivše stranačke kolege i učenici? Jedan od njih danas je premijer. Pošto je do sada bilo više najava mogućeg povratka Šešelja iz Haga, možda i od ovog ne bude ništa. Tvrdoglav je lider radikala i možda odbije ponudu Suda da do izricanja presude bude na slobodi.

Tačno je da pritvor Šešelju traje neprihvatljivo dugo, više od 11 godina. Suđenje je odavno trebalo da bude završeno, ali nije krivica samo do Suda. Sticajem okolnosti, izveštavala sam o Šešeljevom dolasku u Hag, ali i sa nekoliko ročišta. Očigledno Šešelj koristi različite pravne „začkoljice“ i produžava suđenje. Zašto? Možda misli da cela Srbija i „vaskoliko srbstvo“ treperi kad se on pojavi u Hagu i upija svaku njegovu reč. Ne shvata da za trenutne stanare „haškog kazamata“ brine uglavnom samo porodica, najuži krug prijatelja i poštovalaca. Ostali su zauzeti važnijim problemima. Najavljeno je smanjenje plata i penzija, a cene rastu.

Ne slažem se sa tvrdnjama da Šešelju „antisrpski sud“ sudi samo zbog „verbalnog delikta“. Patim od prokletstva dobre „memorije pamćenja“, pa se sećam da je „vojvoda“ ne samo držao ratnohuškačke govore već i organizovao dobrovoljce koji su ratovali u Hrvatskoj i Bosni. U onim ratovima u kojima Srbija nije učestvovala, a u kojima su, dokazi pokazuju, neki njeni građani, među kojima navodno i „šešeljevci“, izgleda počinili pokoji zločin. Sam Šešelj je bar jednom „opalio“ po opkoljenom Sarajevu, uz poruku da želi da pokaže „Turcima“. U redu, nije Šešelj bio jedini. Asistirali su mu mnogi, od kojih su neki napustili SRS na vreme. Transformisali se. A jedan od njih tvrdi da je samo izveštavao.

Da li eventualni povratak Šešelja može da uzdrma političku scenu i aktuelnu vlast? Malo verovatno. Šešelj će sigurno nervirati svoje dojučerašnje partijske drugove, posebno kuma Tomu i „učenika“ Acu. Elokvencijom će možda okupiti deo razočaranih građana, ali medijski prostor će mu biti sužen, a društvene mreže nemaju preterani uticaj u polupismenoj Srbiji. Da li i u današnjoj Srbiji Šešeljev radikalni nastup i ekstremna retorika mogu da donesu značajne izmene odnosa snaga na političkoj sceni? Opet sumnjam. Em su devedesete davno prošle, em je Šešelj bio onoliko jak koliko mu je dozvoljavao glavni „bos“. A sadašnji „bos“ mu neće dozvoliti da se razmaše. Lepo je Vučić izjavio još 2010. kada je takođe pominjan mogući povratak Šešelja: „Kad dođe, biće malo buke i onda ništa.“ Vučić je tada bio opozicija, a danas je vlast.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari