Generacije koje su osnovnu školu pohađale u vreme rahmetli SFRJ, u koje spadam, učile su da je naša tadašnja zemlja ne samo najlepša i najbolja na svetu, već i najbogatija. Naše Jadransko more bilo je najplavlje, Triglav nam se činio visok kao Mont Everest, a jezera i reke kao nepresušno vodeno bogatstvo. Najbolja jer je bila „nešto između“ Istoka i Zapada, zalagala se za jednakost, pravdu, život dostojan čoveka. Najbogatija jer smo imali pšenicu, ugalj, voće, povrće… U mnogim drugim državama životni standard bio je mnogo bolji, ali mi, sistemom uravnilovke, imali dovoljno za pristojan život, besplatno školstvo, zdravstvo, sindikalno letovanje…


Nema Juge odavno, Jadran je tuđe more, Triglav sve dalje, ali neke reke i jezera su ipak ostale i Srbiji. Dunav, Sava, Morava, Tisa, Drina, Tamiš, Lim, Đerdapsko jezero, Vlasinsko, Perućac… Kako je moguće da u ovoj zemlji, bogatoj rekama i jezerima, u poslednje vreme, učestalo stižu vesti o zabrani korišćenja vode u pojedinim gradovima? Da nas nije neko lagao kada nas je učio da je hidropotencijal ovih prostora nepresušan? Iz medijskih izveštaja se može zaključiti da vode uglavnom ima, ali je najčešće zagađena ljudskom greškom. Gradili vikendice gde ne treba, bacali smeće… Šta bi bilo da, ne daj bože, imamo razvijenu industriju? Potrovali bi nas u roku od 48 sati.

Zrenjaninci, zbog zagađenosti, već 10 godina ne mogu da koriste pijaću vodu. Sumnjiv ugovor koji je prošla vlast sklopila sa nemačkom firmom VTE o izgradnji fabrike vode je poništen, a Zrenjaninci su u opasnosti da Nemcima koji najavljuju spor pred međunarodnim sudom, plate troškove koji iznose bar dva miliona evra. Em će nastaviti da kupuju flaširanu vodu, em će morati da plate odštetu zbog raskinutog ugovora. Ovaj slučaj bi trebalo da bude nauk i novim beogradskim vlastima glede Bus plusa. Dobro pročitajte šta piše u ugovoru, iako ga vi niste potpisali, da se ne desi da Beograd, ukoliko raskine posao, sutra plaća basnosovnu odštetu vlasnicima Bus plusa. Užice, koje je onomad spasio budući premijer Vučić, opet ima problem sa vodom. U Odžacima se navodno pojavila opasna bakterija, pa ni tamo nije preporučljivo korišćenje vode. U gornjomilanovačkoj varošici Rudnik već devet meseci je zabranjena upotreba vode za piće i pripremanje hrane zbog povećane koncentracije arsena. Nekoliko sela na jugu između Leskovca i Niša takođe ne mogu da koriste vodu iz lokalnog vodovoda, zbog zagađenja.

U politički osetljivo vreme formiranja nove republičke i gradske vlade, problemi sa vodosnabdevanjem deluju trivijalno, ali oni su, u stvari suštinski, jer bez ministara se može, ali bez vode ne. Izuzimajući užički slučaj koji je javnost prilično zainteresovao, ostali prolaze relativno nezapaženo. Pošto su reke i jezera često izvor inspiracije umetnika, da li bi se problemu zagađene vode posvetila ozbiljnija pažnja kada bi novootkrivena umetnička „zvezda“ Kristijan Golubović koju pesmu posvetio Begeju ili naslikao Gružansko jezero?

Prema najavi gradonačelnika Zrenjanina Ivana Bošnjaka (poznat po tome što je iz ruku savetnika predsednika dobio portret Tomislava Nikolića, mada bi bilo bolje da su mu doneli balon vode), postoji velika šansa „da će problem sa pijaćom vodom u ovom gradu biti rešen najkasnije do kraja sledeće godine“. Dakle, Skupština Srbije konstituiše se danas, vlada do 27. aprila, voda u Zrenjanin stiže do kraja 2015. Inšala. Gde će tada biti nova slikarsko-poetska zvezda Kristijan Golubović? U zatvoru ili nekoj galeriji?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari