Bejzbolka, ne puška 1

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapravo nikada nije ni sedeo na dve stolice, nikada nije vodio dvoličnu spoljnu politiku, niti je ikada govorio i zastupao stavove u zavisnosti od toga kome se obraća.

On je sve vreme na jednoj liniji, nacionalističkoj, anticivilizacijskoj, korupcionaškoj i licemernoj. Tako da su, recimo, pohvale njegove politike da održava dobre odnose i sa Evropskom unijom i Sjedinjenim Američkim država, s jedne, i Rusijom, s druge strane, potpuni promašaj, jer, ako već sedi na te popularne „dve stolice“, to suštinski znači da sedi na onoj koja je protiv evropskih integracija a za čvršću i idolopokloničku saradnju sa Rusijom. Jednostavno je, postoji globalna politika i ocena, ali i krajnje ljudska stanovišta, koja Rusiju svrstavaju u red država pod diktaturom, gde se ne poštuju osnovna ljudska prava, gde ekonomija, egzistencija i život običnih ljudi zavisi od samovolje njenog predsednika Vladimira Putina. Nešto slično onome što bi mogla biti dosta precizna ocena stanja u Srbiji.

To, razume se, ne govori ništa u prilog i pohvalnom smislu o Evropskoj uniji i SAD, štaviše. Stepen ksenofobije, porast fašističkih i nacionalističkih tendencija, brutalno ponašanje prema izbeglicama u tim državama je na onespokojavajućem nivou. Ali, ništa drugačije ne događa se u Rusiji, pod vlašću Vladimira Putina, odnosno jeste drugačije – gore je, u ovom trenutku, ali u nizu trenutaka u prošlosti, nego što je slučaj na zapadu. To, međutim, nije ni tema, nije tema gde je bolje i za koga je biti bolji sluga i slušati slepo naloge spolja. Tema je da je u Srbiji na delu jedan nasilnički, lažljivi i korupcionaški sistem koji tokom trajanja dobija sve slobodniji zamah u represiji nad običnim ljudima. Siromaštvo, sumnjiva prodaja preduzeća, svođenje plata na najniži, doduše ništa lošiji nivo nego ranije u Evropi. Potom, kulturni, obrazovni izostanak iz činjenične stvarnosti i razvoja u kojem ide razvijeniji deo sveta, užasna zdravstvena i socijalna zaštita, odlike su ovdašnjeg sistema i načina vladanja Srpske napredne stranke. Da li je bilo bolje pod vlašću Demokratske stranke, na šta se pozivaju potpuno je irelevatno, jer niko od istinskih kritičara Vučićevog režima ne zastupa povratak Borisa Tadića, ili, ne daj bože, Vojislava Koštunice ili nekoga sličnog tim postrevolucionarnim političkim kukavicama, koji ne samo da su izneverili načela 5. oktobra, bez obzira na to da li su ona istinski postojala u glavama miliona ljudi koji su oborili Miloševićev režim, već su i stvorili uslove da ožive ponovo politički monstrumi iz devedesetih, direktni naslednici Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja – Aleksandar Vučić i Ivica Dačić.

Ako se samo uzme u obzir u čemu Rusija podržava Srbiju, jasno je da je to prirodno okruženje upravo njima, koji su propustili šansu ali samo za one koji su im je dali i verovali u njihovu katarzu. Reč je o negiranju da je Srbija 1995. godine organizovala, podržala, finansirala genocid na srebreničkim muslimanima, da je pod vlašću Slobodana Miloševića počinila najstrašnije zločine u modernoj istoriji na evropskom tlu, etnički očistila Kosovo, proterujući više od 800.000 kosovskih Albanaca iz svojih domova, a njih deset hiljada pobila, poslala ljude u rat da ginu za ratne profitere, osiromašujući ih za narednih nekoliko generacija. Tu Rusija svesrdno podržava Srbiju, odnosno režim koji takvu sramotu i breme ne prestaje da kalemi sopstvenom narodu. A, upravo se, u završnici kosovskog ciklusa i rešenja izgleda događa potpuno razotkrivanje i svrstavanje, koje izvesno neće ostaviti na miru i u bezbednosti milione ljudi. Opet one najsiromašnije, najosetljivije, kako, inače, svaki sukob, unutrašnji ili spoljašnji, pogađa.

Kako se u jednoj takvoj užasnoj stvarnosti snaći, kako ne odustati, ne samo od protesta, kritičkog mišljenja i zalaganja, već i samog doživljaja i potrebe prikazivanja i podražavanja sa ciljem razotkrivanja i doprinosa javnom interesu, nije baš sasvim izgledno i nimalo lako. Postoji ta slamka, slamka koja, recimo, danas poziva na protest: Inicijativa mladih za ljudska prava vas poziva na protestno zviždanje protiv državne podrške ratnim zločincima, huškanja na nove ratove i represije nad aktivistima za ljudska prava u 18 časova na platou između zgrade Predsedništva Srbije i Starog dvora (ulica Kralja Milana). Povod za protest jeste kontinuirana kampanja promocije ratnih zločinaca i najave novih ratova, koja je oživela publikovanjem knjiga Nebojše Pavkovića i Vladimira Lazarevića od strane Ministarstva odbrane.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari