Vrhunac višemesečnih, spontanih protesta protiv vlasti Aleksandra Vučića dogodio se upravo na mitingu koji je njegova stranka organizovala povodom polaganja zakletva i preuzimanja dužnosti predsednika Srbije, razloga koji je izveo u prvi mah nekoliko desetina ljudi na ulice Beograda.

Nezadovoljni zbog uslova za održavanje izbora za predsednika države, koji se najviše iscrpljuju u kontroli medija i propagandi, građani su izašli na ulice da protestuju protiv rezultata tek okončanih izbora. Vlast je reagovala tako što je sa ulica povukla uniformisane policajce, zamenivši ih policajcima u civilu, kojih je bilo ponekad toliko da su čak uticali na veću brojnost tih skupova. U pokušaju da prikažu lažnu sliku demokratičnosti, slobode govora i okupljanja u društvu, vlast je dopuštala da građani „slobodno“ hodaju ulicama, obilazeći ključne institucije i sedišta režimskih medija, praćeni ne uniformisanim pripadnicima javnog reda i mira, kao što priliči, već maskiranim špijunima, koji loše glume neprisustvo, snimaju učesnike i vode evidenciju o njima. Na dan ustoličenja Aleksandra Vučića na funkciju šefa države, vladajuća stranka dovela je nekoliko hiljada građana na plato ispred Skupštine Srbije kako bi iskazali zadovoljstvo činom prelaska Vučića sa premijerske na dužnost predsednika. Na ulicama je opet bio vidljiv veliki broj policajaca u civilu, kao i redara, ispostaviće se kasnije, nasilnika iz Srpske napredne stranke. Kao novinarka izveštač sa dvomesečnih protesta a potom i sa tog skupa naprednjaka, na dan polaganja zakletve Aleksandra Vučića, potvrdila sam ono što se uveliko pretpostavljalo da se sve vreme događa. Da smo svi koji smo tih dana i nedelja svakodnevno prisustvovali studentskim i građanskim demonstracijama zapravo bili identifikovani i praćeni kao oni koji predstavljaju opasnost po državnu bezbednost. Rekao mi je jedan policajac, prepoznavši me vrlo lako ispod naočara za sunce, ti si Snežana Čongradin i vrlo dobro znamo šta pišeš u Danasu. Utisak koji možda nije važan, ali prema subjektivnom osećaju je zastrašujući jeste taj da on to nije rekao bez izražavanja ličnog uverenja da je to što pišem u vezi sa protestima loše. On brani državu valjda, a ja je napadam pišući za Danas o protestima protiv vlasti. Ja sam loš, a on dobar momak. On će mirno stajati i gledati, pokazalo se, već unapred upoznat i pripremljen na nasilje grubijana nad novinarima i građanima, a ja ću o tome pisati. I zna on kako – kao da su grubijani loši momci, a zapravo su novinari i građani koji demonstriraju protiv vlasti loši.

Usledio je ubrzo tokom te svečanosti ustoličenja predsednika haos, koji su izazvali pripadnici parapolicije, pred kojima ovi „pravi“ i obični nisu mogli ništa, a nisu ni pokušavali, bar nijedan takav slučaj nije poznat. Poznata je, međutim, očigledna i prećutna podrška i odobravanje tog dana. Kao i brojni primeri širenja rasizma i netrpeljivosti prema različitostima i izrazita opuštenost u saopštavanju takvih vrednosnih sudova tokom drugih protestnih na temu odbrane ljudskih prava.

Poznati su, naravno, i slučajevi napada na novinare, obične ljude i učesnike protesta protiv vlasti Aleksandra Vučića, koji ni dan-danas nisu rasvetljeni, i pored fotografija koje je naš list u nekoliko navrata objavio i na kojima se jasno vide lica nasilnika, kao i „otkrivenih“ policajaca u civilu koji to mirno posmatraju.

Pre nekoliko dana, hodajući Makenzijevom ulicom videla sam dvojicu kako hodaju isto tako, kao slobodni građani obasjani toplim jesenjim suncem. Zapravo, bes ili zaprepašćenost nad tim prizorom, da dvojica koja su javno, pred kamerama, davila novinare, šetaju gradom a da nisu odgovarali za to nasilje, zasenjuje istinitiju predstavu o događajima od pre par meseci. Zbog čega je više uznemirujuće to što dvojica grubijana slobodno šetaju gradom od toga da oni koji ih unajmljuju da sprovode nasilje nad novinarima i građanima zauzimaju najviše državne funkcije.

Takođe, zbog čega je njihova šetnja više uznemirujuća od mesecima unazad ponavljajućih informacija iz tužilaštva da se za njihovu odgovornost i procesuiranje čekaju dopunski izveštaji iz Ministarstva unutrašnjih poslova. Pa, onda, kada ih pitate kako je moguća tolika tolerancija prema toj neažurnosti policije kažu da policija hvata velike kriminalce i da nema vremena baš napretek da se bavi ovim slučajem. Dodaju i da su bili letnji odmori kao još jedan od razloga zbog kojih nasilnici SNS mesecima kasnije šetaju gradom, zapravo baš tu negde oko redakcije u kojoj radi moja koleginica – žrtva njihovog zahvata ispod vrata i davljenja. „Dobar dan, gospodo, jeste li vredni? Pridavili ste nekoga po ovako lepom danu? Prijatno, doviđenja.“

Nekoliko dana od tog „susreta“ stigla je vest da je Ministarstvo unutrašnjih poslova podnelo zahtev Prekršajnom sudu u Beogradu za pokretanje postupka protiv dvojice studenata FDU jer su „organizovali“ neprijavljen skup 21. aprila ove godine pod nazivom „Protest protiv diktature“. Zbog čega baš taj dan, ni po čemu različit od svih ostalih protestnih, kao i zašto baš ta dva momka, kada su radila isto što i ostalih nekoliko hiljada građana na tim demonstracijama – nosila transparente i uzvikivala parole protiv vlasti, nije sasvim jasno. U svakom slučaju, bolje je što su im poslali prekršajnu prijavu nego onu dvojicu davitelja iz Makenzijeve ulice. Bar za trenutak. Slučaj prekršajne prijave protiv dvojice nasumice izabranih učesnika protesta Protiv diktature pokazuje da su policajci u civilu na demonstracijama takođe bili vredni kao i njihove parakolege davitelji. Uhvatili su za gušu dvojicu studenata i pritisli ih za primer. Da nikome više ne padne na pamet da se kači sa državom ali i paradržavom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari