Znate šta, sada kada se utišala euforija oko Baumgartenovog skoka „sa ivice svemira“, upadoše mi u oči izvesne sličnosti između tog poduhvata i srpske politike. Tu je pre svega (u oba slučaja) reč o čistom avanturizmu.

Daj da mi skočimo, tako rezonuju i Baumgarten i srpska politika, pa ćemo se, ako nešto pođe po zlu, snalaziti tokom pada. Osim sličnosti, ima tu i razlika. Baumgarten je na raspolaganju imao specijalni skafander, četiri padobrana i ekipu na zemlji, dočim naši voždi, sa nama na leđima, skaču u ambis bez ikakvih pomagala, osim krhke nade da će matuška Rusija u kritičnom momentu priteći u pomoć i postaviti neki vazdušni jastuk na golu ledinu.

Naši se političari isto tako podižu u stratosferu pomoću balona koji se, umesto helijumom, puni gasovima decenijske indoktrinacije i kretenizacije. Sad vidim da uopšte nije slučajno što je austrijskom padobrancu posle prizemljenja prišao najpre jedan Srbin. Ima čovek iskustva.

Manimo se mi komendije, ali ruku na srce, srpska politika vaistinu podseća na Baumgartena u trenutku kada je pao u kovit. To vam je, da kažemo, veoma zajebana situacija. Padobranac (ili avion) se brzo i nekontrolisano okreću, ne mogu da odrede šta je gore, šta, pak, dole, šta levo, šta desno. Vrlo često avion i padobranac, kojima se to dogodi, ne uspevaju da savladaju sile inercije i onda sledi crash landing.

Gornja metafora o skoku je malo nategnuta. Jer da smo nekim slučajem zaista skakali iz stratosfere, na čelu sa najvećim sinovima našeg naroda, porazbijali bismo se dosad stotinama puta. Naš se slobodan pad, to jest kovit, srećom u nesreći, odvija na zemlji. Dalje se, reklo bi se, ne može pasti. I – u čisto fizičkom smislu – i ne može. Ali postoje padovi i padovi. Kriterijuma, na primer.

Tu dolazimo do još jedne razlike između Baumgartenovog skoka i sunovrata srpske politike. Što su, naime, kriterijumi niži, visina srpskog političkog luftbalona se povećava, sve joj je lakše da vlada i manipuliše masama, ali zbog činjenice da je u kovitu, ona ne uspeva da ugleda katastrofu koja se munjevito bliži. Kad roknu, da izvinete, naši političari otresu prašinu sa odela i trk na neko polaganje venaca, na otvaranje nekog sto puta otvorenog auto-puta, da nas ponovo nalože, da što pre počnemo da puštamo gasove i da punimo njihov balon.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari