Znate kako se kaže: Najbolji način da se zabašuri neka svinjarija jeste osnivanje komisije koja će je bajagi istražiti. Tačnost ovog političkog aksioma pokazali su i rezultati komisijske istrage o aferi “Paljevina ambasada”.

Pre nego što pređemo na stvar, treba reći da nikakve komisije i nikakve istrage ne bi ni bilo da nije bilo dosadnih Amerikanaca i još dosadnijih Nemaca, koji se baš ne mire sa demoliranjem svojih diplomatskih predstavništava. Drage bi to volje naši velikaši odgurnuli pod tepih. Narodni odušak! Bilo pa prošlo! Nećemo više nikad. I pročaja.

Ali moralo se popustiti snažnom pritisku Vašingtona i Berlina, pa je komisija preko Crvenog Bana i osnovana. Ja sam još u trenutku komisionog osnivanja odnekud znao da od tog posla neće biti ništa i da će krivica biti svaljena na ličnosti koje su najmanje (ili uopšte nisu) krive. I – konačno – juče su se u novinčinama pojavili rezultati istrage. Kao krivci označeni su neki policijski generali (imena i adrese poznati redakciji) koji su – citiram – objekte ostavili bez zaštite 20 minuta. Šta mi tu bode oči? Sad ću da vam kažem. Srpska demokratija jeste kilava, nestabilna i rovita, ali policija je – sa izuzetkom tajne – ipak stavljena pod civilnu, to jest političku kontrolu. U tom smislu, tužnu priču o policajnim generalima koji samoinicijativno “ostavljaju objekte bez zaštite” neće kupiti ni vrapci pod strehama pustoline u Nemanjinoj, a kamoli vašingtonski i berlinski jastrebovi. Utuvite đuturumi: srpska policija sluša naređenja “s vrha”.

Ili je možda bolje reći – sa dna. Ko je, dakle, u to doba bio “na vrhu”? Znamo ko je bio. U to vreme je ( i bukvalno) žario i palio jedan umirovljeni političar sa bipolarnim poremećajem ličnosti. Ne insinuiram – mada ne isključujem tu mogućnost – da je on lično naredio paljevinu ambasada, ali bi kao šef ondašnje parade svakako morao položiti neke račune. On, međutim, račune iz principa ne polaže. Ako državni organi ponekad ipak stisnu muda, pa nagoveste da bi ga možda mogli pozvati na informativni razgovor, on sa indignacijom odbacuje takvu mogućnost, “nacionalna inteligencija” podiže dreku, a naša državica savija repić.

A zašto država Srbija zazire od bivšeg državnika, pitanje je na koje će najbolji odgovor dati stari dobri vic – Zašto majmun drži kurac u supi. Ukratko! Uđe čovek u kafanu, naruči piće, a onda u dnu sale ugleda majmuna koji sedi nasred stola i drži crven bančić u vreloj supi. Pita čovek kelnera zašto majmun drži kurac u supi, kelner ne zna. Pita šefa sale, ni šef sale ne zna. Zna samo da je majmun tu oduvek i da oduvek drži kurac u supi. Raspituje se čovek kod stalnih gostiju. Ni gosti ne znaju. Majmun je tu oduvek i oduvek drži kurac u supi. U neko doba ulaze kafanski muzikanti. Možda oni znaju, pomisli čovek, muvaju se po kafanama, znaju ti svašta. Znate li, pita čovek. Kako da ne znamo. Jen, dva, tri, aj zaaštoooo majmuuun drži kuuurac u suuupi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari