Da je počem Kolumbo otkrio Ameriku pre nekih deset godina, to bi na prvom mestu bilo veliko zakašnjenje, mada to možda i ne bi bila tako loša stvar, ali bi don Kristifor imao muke sa autorskim pravima na epohalno otkriće.

Hoću da kažem: ne bi mu svi verovali. Amerikanci, Španci i Italijani verovatno da, ali ostatkom sveta bi kružile različite teorije, takozvane „istine“ za koje uvek imamo zahvaliti naročito pronicljivim pojedincima, ljubi ih bivša Opštenarodna odbrana i Društvena samozaštita. Valjda se to tako zvalo vo vreme ONO.

Pomen blagopočivšeg Kolumba mnogo se više tiče jednog događaja u njegovom pronalasku, Americi, nego njega samog. Da je znao u šta će se stvar izmetnuti na kraju, kladim se da bi se veliki moreplovac potrudio da nađe plovni put za Indiju, koju je i tražio. U tom slučaju, ne bi bilo kaubojskih filmova, koka kole, još nekih stvari, ali ni 11.9.01. Oko koga se ovih dana, na desetogodišnjicu, lome koplja teoretičara i praktikanata zavere.

Pažljivo sam tokom vikenda pročitao gomilu tekstova o pozadini napada na Kule bliznakinje i došao sam do zaključka da je svet otišao u 3LPM i da se u njemu više ne zna ni časni krst. Odmah se ograđujem: ne zagovaram ni jednu verziju, ni one zvanične ni one paranoične. Ono što je (žalosno) bitno jeste da se napad dogodio, da je izginulo mnogo nedužnog sveta i da je upravo na taj datum svet krenuo ka gorepomenutom odredištu .

Tako sam, recimo, saznao da u arapskom svetu čvrsto veruju da su napad izveli Jevreji, a kao dokaz u prilog toj tezi pominje se cifra od nekih 4.000 sinova Izrailja koji tog dana nisu došli na posao u zgade WTC. Reklo bi se da bi u tom slučaju Kule bliznakinje bile nekako praznjikave, ali ko da o tome lupa glavu. Zanimljivo je da su među najpodozrivijima neki američki građani. Uglavnom je tačno sve što kažu o Bušu i američkoj administraciji. To su pohlepni i osioni tipovi spremni na sve, a na Crven Ban, imaju svega: i rane i džebane i oružja i jataka i veoma su laki na obaraču.

Opet kažem, ne svrstavam se ni na jednu teoretičarsku stranu, samo čisto sumnjam da je Bušu i ekipi napad na WTC bio potreba kao povod za napad na Irak i Avganistan. Pa nije on Franc Jozef koji je, aristokrata kakav je, vodio računa o povodima. Zašto, recimo, u Americi ništa nije srušeno prilikom prvog napada na Irak, beše li 1991? I zašto se avioni nisu obrušili na, recimo, Kip slobode uoči bombardovanja SRJ. To jest – nas.

Zato, dame i gospodo, što Buša, američke predsednik i američku administraciju uopšte, zaboli Crven Ban kako za domaće, tako i za međunarodno javno mnjenje. Nije da teoretičari zavere dibidus nisu u pravu. Da je video neki interes u rušenju Kula bliznakinja Buš ne bi oklevao da ih sadžga. Ja, međutim, u napadu na WTC ne vidim nikakav mogući Buđov interes.

Da se stvar događala u Beogradu, moglo bi se reći da su kule srušene da bi na njihovom mestu neki tajkun, blizak vlasti, sagradio još veće, svetskije i trgovačkije kule. Ali ipak je to bilo u Njujorku. Mada, ko zna…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari