Crna Gora pre par dana proslavila petogodišnjicu nezavisnosti, a Srbija – koju je crnogorski referendum takoreći naterao da se osamostali – ni da pomene taj datum. Malo je to čudno. Izgleda da među srbijanskom političkom ulemom preovladava mišljenje saglasno kome ili nismo dovoljno ili smo, pak, nekompletno nezavisni. I tu je postignut konsenzus.

Pečatoresci i njihova klijentela su, recimo, čvrsto uvereni da Srbijom žari i pali kvislinška vlast, pa je shvatljivo zašto se ne osvrću na nepostojeću, u najboljem slučaju ograničenu nezavisnost. Stvar je, tumači akademik Vasilije Krestić, otišla tako daleko da se i srpska SANU pretvorila u oruđe globalizacije i rasrbljavanja. On se tome žestoko protivio, ali se dr Hajdin pokazao kao poslušnik izdajničke vlasti. Na svu sreću, glagolji Krestić, akademijska stvar se iz osnova može promeniti „kad na vlast dođu patriotske snage“.

Koštunica efendi Vojislav se nije oglasio, što je čudno samo za krajnje neobaveštene. Tačno je da on državu voli iznad svega – država je smisao njegovog života – ali on se principijelno uzdržava od slavljenja nezavisnosti iz prostog razloga što je isuviše Srba još uvek zavisno od okolnih, takođe nezavisnih država.

Ne znam samo šta je sprečilo takozvanu vladajuću koaliciju da makar u nekoliko reči pomene (doslovno) krvavo stečenu nezavisnost. Dobro, imamo Dan državnosti i prigodnu priredbu u Marićevića Jaruzi. Ama, šta je državnost bez nezavisnosti? Ne ide to jedno bez drugoga. Ja, recimo, Srbijinu državnost tokom SFRJota, a bogme i u docnijim SRJ-ima i SCG-ima kačim Sahibijinom mačku o rep. Ako ti ljudi i teritorija čame u međunarodno priznatom bilo čemu što se ne zove Republika Srbija, onda ti, bato, nemaš ni nezavisnost ni državnost. Jeste, sad će zagrajati „patrioti“, ali tada je većina Srba živela u jednoj državi. Kilav je to argument. Lako možemo zamisliti apsurdnu mogućnost da svi Srbi okupe i počnu da žive u, recimo, Francuskoj; stisli bi se malo, ali bi stali. Francuska bi, međutim, i u tom slučaju ostala Republique Francaise. Možda bismo imali pravo na jezik, pismo, kulturu i bla, bla, bla, ama državnost i nezavisnost – jok. Stoga ja, u formalno-pravnom smislu, ne vidim nikakvu razliku između Francuske naseljene Srbljima i SFRjota, SRJ-ota i SCG-a nastanjenih istim življem.

Sa duge strane, prećutkivanje nezavisnosti ima svoju skrivenu logiku. Da bi bila nezavisna, država najpre mora da bude – država. Što, bojim se, sa našom nije slučaj. Iz razloga o kojima sam na ovoj strani višekratno pisao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari