Ras(k)ol 1

Suzili su nam se horizonti, stalno raspravljamo o rasprodajama pilića, političkim i seksualnim aferama, pa čak i o crnohroničnim događajima, zapostavili smo „duhovnu vertikalu“, što bi sponzoruše rekle – digli smo ruke od „rada na sebi“, a baš šteta jer se i na „duhovnoj vertikali“ svašta događa.

Evo, recimo, hrišćanskom svetu preti još jedan raskol. Za razliku od onog iz 1054, čije posledice i danas osećamo, ovaj nije motivisan neslaganjima oko bogoslovskog pitanja da li Sveti Duh proishodi i od Sina, a ne samo od Oca, nego je više političke prirode. Ukrajinski, naime, pravoslavci, bar njihova većina, zapeli da se otcepe od Ruske Pravoslavne Crkve i da se izbore za famoznu autokefalnost, koja izvorno znači svojeglavost, mada se eufemističkije prevodi na slovenske jezike.

Na stranu ukrajinskih crkvenih autonomaša stala je carigradska Vaseljenska Patrijaršija koja je – doduše poprilično formalno – nadređena ostalim pravoslavnim crkvama, ali budući da za razliku od ruskog patrijarha, iza vaseljenskog ne stoji nijedna tenkovska divizija, RPC za vaseljenskog patrijarha, ukoliko se ovaj nešto uskurobeca, haje isto onoliko koliko je Koba hajao za papu nakon što je čuo da je Sveti Otac nenaoružan.

Nije taj međupravoslavni sukob od juče. Vekovima se to kuva. Grci su naime iz nekog razloga (da nije možda gordost?) smatrali i nastavili da smatraju da su nekako pravoslavniji od ostalih pravoslavaca, naročito onih slovenskog porekla. Ko biva… mi, Heleni, smo vam doneli svetlost vere, naučili vas da pišete, napravili vam i azbuku, red je da poštujete starije i da znate gde vam je mesto. I pročaja.

Tako je to, bogme, i bilo sve dok se na istorijskoj sceni nije pojavio Petar Veliki, koji – iz istih razloga kao i Koba – nije hajao ni za moskovskog, kamoli za stambolskog patrijarha, nego je RPC pretvorio u ogranak ruskog samodržavlja, a Rusiju počeo naoružavati i opremati najpre konjičkim, potom tenkovskim divizijama.

Da ne dužim. Lako se moglo dogoditi da sedište moskovskog patrijarha bude u Carigradu, Petar je, naime, kovao planove za oslobađanje Konstantinopolja od Agarjana, imao je ne samo volju, nego i sredstva da to učini, ali je raznoraznim međunarodnim merifetlucima, uključujući i grčke, takoreći u poslednji čas sprečen u tom naumu.

Kako bi se istorija dalje odvijala da je Petar uspeo u svom naumu, to ne znam, ali sam gotovo siguran da bi se u tom slučaju Srbija zvala Južna Rusija, a da bi naš patrijarh bio đakon u Vaznesenjskoj crkvi na Vračaru. Možebiti da se u tome krije razlog neuobičajene uzdržanosti SPC glede rusko-ukrajinskog raskola. A šta ja kažem, kako će ta stvar završiti? Pojma nemam, ali mislim da je Vaseljenski patrijarh dobro prošao zahvaljujući okolnosti da živi u Stambolu na Bosforu koji raspolaže sa podosta tenkovskih divizija. Da je počem drugačije, očas bi vaseljenski patrijarh postao đakon u Kijevu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari