Nisam li ja, cenjeni publikume još onomad, u davno pred-predizborno doba, predskazao dolazak crnih dana za počinioce teških krivičnih dela. Pravna država u zemlji Srbiji uoči izbora prosto dobije krila, organi gonjenja jedva uspevaju da poapse sve zulumćare predviđene za odstrel, a novinari crnih hronika udarnički rade u tri smene. To tako mora da bude. Inače bi agitaciona bajka o „Srbiji kao regionalnom lideru u borbi protiv kriminala“ zvučala praznije nego što zvuči.


Iz širokog asortimana recentnih hapšenja ja ću se, usled hroničnog nedostatka prostora, ograničiti na dva, da kažemo, slučajno odabrana primera. Nakon zemunske, drumske i građevinske, sada smo dobili i sladolednu mafiju. Eh, sladoledna mafija! Vest zvuči kao izvučena iz neke epizode Alana Forda. Ama nije. Tip zaposlen u marketingu Frikoma, dakle na osetljivom mestu, nekako je saznavao na kojim će se „prodajnim mestima“ naći dobitni sladoledi, na ta mesta je slao saradnike, saradnici dolazili na mesto zločina i lizali do pobede. To jest dok ne izvuku džip hamer, velike novčane nagrade i nepoznat broj mobilnih telefona. Ništa se tu nije bacalo. Promućurni tip se tako dokopao lepe sume.

Štura milicijska saopštenja ne govore šta su saradnici dobijali za saučesništvo osim, razumljivo, besplatnog sladoleda? Sa koliko li je, recimo, evra obeštećen srećni dobitnik preskupog hamera koga se momentalno odrekao u korist mastermajnda. Kolika li je bila nadnica za slatki strah? Sto, dvesta, petsto evra? Sitna para, u svakom slučaju. Nije uopšte isključeno da je neki nezadovoljni saradnik na kraju odrukao nezajažljivog marketingdžiju.

Pohapšena je i antiamerička mafija, to jest, ekipa koja je na „veličanstvenom mitingu za Kosovo“ zapalila US Embassy i, uzgred, demolirala sedišta nekolicine stranaka, ljutih protivnika glavnog veličanstvenog govornika. Ček, kad ono to beše? Pre četiri godine. Dobro, pravda je spora, ali dostižna. Mada se, usred akcije, začuše tabloidni glasovi da je ambasadu u stvari zapalila CIA da bi „srpski narod prikazala kao gomilu nasilnika i divljaka“. Opet oni „srpski narod“. Opet uopštavanje.

U toj patriotskoj akciji nije učestvovao srpski narod nego par hiljada huligana koji su, istina, gotovo sigurno bili organizovani od strane jedne tajne službe, ali bih rekao da se sedište te CIA-e nalazi na lokaciji mnogo bližoj od Lenglija. Ta služba je, da kažemo, bila pod kontrolom glavnog veličanstvenog govornika. I policija je bila pod njegovom kontrolom. I, uopšte, sve je bilo pod njegovom kontrolom, osim njega samog, kao takvog. Stejt dipartment je pohvalio akciju srpske policije. Ali i ona kaže da bi bilo dobro pronaći organizatore.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari