Mnoge je u Srbiji uzibretila, moju je pak malenkost naprosto razgalila vest da su lokalne vlast nekog Pičkovca pozvale medije „da isprate“ otvaranje i svečano „puštanje u rad“ novoiskopane septičke jame.

Ne znam da li su mediji „ispoštovali“ poziv, verovatno jesu, jer da nisu smrad novootvorene jame se ne bi ovako munjevito raširio po Srbiji.

Pa, naravno – rekla bi Ljilja Smajlovićka (možda će negde i reći, ko zna) – Logično je da se Basara kao „čovek klozetske metafore“ sprda sa septičkom jamom, sa velikom mukom i nuždom u kojima se našao „naš narod“ i hvale vrednim naporima lokalnih vlasti da mnogostradalnom građanstvu i seljaštvu opštine (ime poznato redakciji) omoguće da sere „po najvišim evropskim standardima“, umesto po strnjikama i dvorištima.

Nego manimo se komendije, pređimo na stvar! Šta me je navelo da se razgalim na vest da je moderna septička jama svečano puštena u rad? Narodna mudrost, eto šta. Ako je tačno – a izgleda da jeste – da zrno po zrno daje pogaču, onda će (po sili narodne mudrosti) otvaranje septičke jame za septičkom jamom na kraju otvoriti bezdan u koji ćemo definitivno i zasluženo propasti. Ovoga puta ne po sili narodne mudrosti, nego gravitacije.

To, međutim, može iha-ha potrajati! Kao što nas nauka termodinamike podučava, to jest džaba kreči, iako krajnje mučna i nepodesna za život, entropija je najstabilnije stanje materije iz koje je iščilela svaka energija – najpre stvaralačka, na kraju i ona razaralačka – i u kojoj je jedina aktivnost tiho šoroboćkanje u kacama kiselog kupusa i – da izvini Smajlovićka – fermentacija govana u septičkim jamama.

Društva koja se predugo ne obaziru na Božije i ljudske zakone – a naše je (neka Smajlovićka opet izvini) upravo jedno takvo – samo naoko zapadaju u stanje koje nama skudoumnima i skomračnima izgleda kao bezakonje, a u stvari je – stroga i pravedna vladavina fizičkih zakona, na prvom mestu zakona termodinamike. Iz napred rečenog sledi da se sve ovo što „nam se događa“ (i što će se još događati) – ma koliko se mi kurobecali i jaukali „nepravda, nepravda“ – događa po sili neumitne nužnosti i posledičnog naopakog poretka stvari, protiv koga se (ukoliko već nije prekasno) može boriti samo politikom oslobađanja ljudi od terora nužnosti i nužde, a ne pretvaranjem nužnosti i nužde u politiku, kao što se to u Srbiji odvajkada radi. Glede budućnosti septičkih jama, a u pomanjkanju nacionalnih karaktera, citiraću reči druga Tita izgovorene nakon što se prenuo iz sna na nekoj rudarskoj proslavi u Kaknju (te su Filmske novosti promptno bunkerisane): „Kopajte, drugovi, samo naprijed, kopajte.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari