Ne znam da li ste, cenjeni publikume, opazili izvesnu pravilnost: idu kako-tako stvari na ovom svetu, a onda se odjednom vreme namunji; ovde poplave, tamo mećave; avioni počnu da padaju; teroristi kao da dobiju krila. Saobraćajne nesreće na svakom koraku. Ućestaju pljačke. Utrostruče se samoubistva. Grunu politički nemiri. Gde god da pogledaš – opšti belaj.


Pa se sve nekako smiri i vrati u kolotečinu. S tim što se bar meni čini da su pauze između „kriznih perioda“ sve kraće. Nekada je, ako dobro pamtim, prolazilo po nekoliko godina između takvih perioda. A sada – takozvano redovno stanje jedva da sastavi dva-tri meseca.

Ne, nemam nameru, cenjeni publikume, da idem na Tajms skver sa transparentom na kome piše POKAJTE SE, KRAJ SVETA JE BLIZU. A za to imam nekoliko razloga. Prvi: dalek je to put, vodi preko sve opasnijih aerodroma, a i puno košta. Drugo: nikome ne pada na pamet da se pokaje. Treće: ne znamo mi kad će kraj sveta. Lepo piše u Bibliji: datum zna samo Gospod Bog. I niko drugi.

Isto tako ne bih svaljivao krivicu ni na takozvanu prirodu. Njoj još uvek prilično dobro ide. Jeste da smo mi, ljudski rod, kao „cjelina“, poradili dosta na njenom uništenju. Ali nismo mi njoj dorasli. Mi smo, to jest „cjelina“, u mnogo većoj opasnosti. A bez „cjeline“, priroda ionako nema mnogo smisla, a saglasno nekim filozofskim školama, bez „cjeline“ uopšte i ne postoji.

Dakle, abolirali smo prirodu i jedan njen bitan deo: zimu. Period mirovanja prirode. U kome, tako je to uredio Bog, haraju mećave, hladnoće, zamori materijala i opšta nepredvidivost. Mi smo, međutim, takozvana „cjelina“ uprkos bogatom iskustvu prethodnih pokoljenja, namerili da zanemarimo zimu, kao što smo ranije zanemarili noć, i da dokažemo da su u pravu one hadžije koje su tvrdile da je „čovek savladao prirodu“. Bio je to malo preambiciozan zadatak za stvorenje koje najčešće nije u stanju da savlada samo sebe. Ali, šta da se radi, takvi smo. Guramo dalje bez obzira na posledice. Ono što me pomalo plaši jeste slutnja da se svemu tome ne može stati na put. Ceo svet lupa glavu kako da se izvuče iz finansijske krize, ne bi li odmah potom sumanutom potrošnjom izazvao još veću, a gotovo niko i ne pomišlja kako sprečiti da se ove povremene krize „cjeline“ ne spoje u permanentno stanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari