Maznu mi Teofil Pančić ideju za subotnju kolumnu ispred nosa. Bejah nameračio da pišem o karikaturi Duška Petričića, zvanoj „Izborne platforme“, al me Teofil preteče, pa cenjeni publikum upućujem da pročita njegovu kolumnu u Vremenu, a ja ću se ideologijom šajkače – to je, inače, tema i karikature i kolumne – pozabaviti na drugi način.


Ako me pamćenje ne vara, o šajkači sam već zborio na ovom mestu, ali nije zgoreg podsetiti da ta famozna kapa, centralni simbol „našeg identiteta“ ima, da kažemo, vojničko poreklo i da je, u istorijskim razmerama, relativno skorašnja pojava. Opsetite se, cenjeni publikume, oca srpske pismenosti, Vuka Karadžića, namalanog sa mrskim fesom na glavi ili – još crnje i gore – portreta Miloša na kome knjaževu glavu krasi povelika čalma. Znači li to da su otac srpske pismenosti i otac knjaza Mihaila bili izdajnici i loši Srbi? Jok more! To samo znači da nisu bili moroni. Pokrivali su glave u to doba aktuelnim pokrivalima, što ih nije sprečilo da urade jako puno za Srbiju, svaki na svoj način, a šta ja o njima, posebno o Vuku, mislio, to je druga stvar.

Elem, Miloševi naslednici su jednoga dana osnovali takozvanu stajaću vojsku, na vojničke glave natukli šajkače koje se od današnjih razlikuju samo po visini; one knjaževske su išle, da kažemo, više uvis. Kapa se raji svidela, pa je šajkača ušla u široke narodne mase. I tu bi, da je sreće, bio kraj. Kapa ko kapa. No big deal. Pogotovo što danas uglavnom svi idu gologlavi.

Ali šajkača, to jest njena simbolika, izvršila je snažan uticaj na ondašnje i potonje srpske politike. Petričić i Teofil su, dakle, pogodili, štono se kaže, u sridu: naši aktuelni predizborci, kao i njihovi prethodnici, daju sve od sebe da od šajkače i nacionalnosti koju simbolizuje naprave pravo, državu i ekonomiju. Sve, sve, ali identitet. Ama, savremeni su nosioci šajkače mačiji kašalj u odnosu na šajkačine osnivače, ljude koji su se, kao šta rekoh, uglavnom oslanjali na zdrav razum i koji su, u skladu sa svojim mogućnostima, sledili svetskoistorijske trendove. Uzmimo primer: ondašnje Jego Sijatelstvo, knjaz Miloš, beše nepismen, a nastavljač njegovog lika i dela, kaustični Čitluk Sahibija, doktor je nauka, ali da se knjaz pojavi na predstojećim izborima, ja bih glasao za njega. I da vam nešto kažem: Kodža bi za godinu dana od Srbije napravio solidnu, srednje razvijenu državu. Ono jeste, radile bi macke i cvetala bi ona kruška pred konakom, ali veliki ciljevi zahtevaju određene žrtve. Kad smo počeli šajkačom, red je da njome i završimo. Jeste li vi primetili, cenjeni publikume, da glave srpske vojske i srpske žandarmerije ne krase šajkače nego beretke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari