Ima li nekoga među vama, cenjeni publikume, a da nije gledao ili bar čuo za emisiju Nivo 23, čiji je autor i voditelj moj drug Velja Pavlović? Pretpostavljam da je takvih malo ili ih uopšte nema. E pa, ove godine Nivo 23 je napunio dvadeset godina, što je lepa cifra u ovoj zemlji, koja je za to vreme prošla kroz raznorazna politička ludila i svakojake državne zajednice.

U čast, dakle, dvadesetogodišnjice Nivoa 23, izdavačka kuća Draslar Partner objavila je dvotomni izbor Veljinih razgovora sa nizom ličnosti iz ovdašnjeg takozvanog kulturnog miljea. Među kojima je – da se pohvalim – i moja malenkost. Ovo pominjem čisto da bi komentatorskim davežima i drkadžijama dao materijal da me konstruktivno iskritikuju zbog pristrasnosti.

Nije uopšte preterano reći da je Nivo 23 već odavno jedan od retkih preostalih međaša sve suženijeg srpskog i beogradskog urbaniteta u najboljem značenju te reči jer, da se razumemo, urbano se poodavno profanisalo i žestoko poseljačilo. U čemu je, dakle, tajna Veljinog i Nivoovog uspeha i dugovečnosti? Odgovor je krajnje jednostavan – nenametljivost. Za razliku od ubedljive većine njegovih kolega i – naročito – koleginica, Velja Pavlović uvek u prvi plan postavlja sagovornika i – takođe za razliku od mnogih kolega i koleginica – uvek je podrobno obavešten o sagovornikovim poslovima i danima. Nema, znači, u Nivou 23 praznih priča, palamuđenja i naklapanja. U Nivou 23 uvek se govorilo i još se (hvala Bogu) govori nekim konkretnim povodom, bilo da je reč o knjizi, izložbi, koncertu ili albumu. Ili već nečemu. I uvek je, bogme, imalo i ima šta da se čuje. Velja jeste nenametljiv, ali uopšte nije naivan. Zna da sagovornika navede da ispriča i ono što ni Udbi ne bi rekao.

Uverio sam se u to čitajući posle tolikih godina razgovore objavljene u pomenutim knjigama. Sve su to, dame i gospodo, razgovori koji su išli uživo, pa je prosto začuđujuće koliko su konzistentni, a – poneki među njima – pravi usmeni eseji, poput razgovora sa Vladetom Jerotićem, recimo, ili sa (pokojnim, nažalost) Rašom Livadom.

Osim tih kvaliteta, čitanje razgovora poskidanih sa VHS traka svojevrsna je hronologija, pa ako hoćete i istorija, proteklih dvaju decenija. Uključujući i mikroistorije sadržane u Veljinim propratnim beleškama. Tako ćemo saznati da je jedan ovdašnji „veliki“ pesnik posle emisije ukrao Veljin barberi mantil, a ostavio mu svoj, Kluzov, u sličnoj boji. Kao i to da se jedan pevač (poprilično lišen sluha) nije pojavio u Nivou 23 „zato što mu je zabranio komandant“. Šta da vam kažem: must read! Pet zvezdica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari