Besjeda direktorice Crnogorskog narodnog pozorišta 1Foto: Privatna arhiva

Poštovane koleginice i kolege, braćo i sestre, velika je to privilegija, prava blagodat, naći se na jednom poznatom mjestu u trenutku kad to mjesto doživljava svoj najslavniji, najsvetiji trenutak.

I biti dio tog trenutka, tog događaja. Današnji dan, nema sumnje, najveći je dan u istoriji Crnogorskog narodnog pozorišta, a najveći će ostati i u njegovoj budućnosti, koju će određivati.

Jer šta može biti veće od prisustva Duha Svetoga? Današnji dan osvećenja Crnogorskog narodnog pozorišta, dan je njegovog novog početka i novog života.

Crnogorsko narodno pozorište okrenulo se, najzad, svome iskonu. Ono se time osposobilo da odsad stvara zaista veliko djelo. Jer, jedna nacionalna institucija kulture odvojena od religije svog naroda neminovno zapada u bezidejnost i bezdušnost.

Dopustite mi da to kažem emfatično, CNP je danas zadobio svoju dušu. Do dana današnjega, sedamdeset godina, CNP je bio samo tijelo, tijelo bez duše i bez vida. Podsjećam! Na svome početku, prije dvije i po hiljade godina, pozorište je u antičkoj Heladi ostvarilo vrhunske dramske domete. Zašto? Zato što je Eshil, najveličanstveniji dramski pisac antike, u veličanstvenoj tragediji “Okovani Prometej”, s pravom izvrgao ruglu najviše božanstvo helenskog mnogobožačkog panteona, samoga Zevsa, kao lažova, prevaranta i ubicu. Eshil je bogotražitelj!

Onaj koji kroz svoje tragedije pet vijekova prije Utjelovljenja Boga Istinoga, ište tog i takvog Boga. Žudi za njim i predosjeća njegov Dolazak, jer je on Istina, Ljubav i Nada. Šekspir, nagenijalniji dramatičar svih vremena, živio je pobožno Istinu Otkrovenja Božjeg, Isusa Hrista. Njegovi najveličanstveniji junaci, Hamlet i Julije Cezar, nose na sebi stigme i muku Gospoda našeg Isusa Hrista. Hrist je Šekspirov jedini uzor.

Nadalje, braćo i sestre, mogućnost obraćenja, s krivog puta na put pravednosti, iz zablude u ljepotu istinskog doživljaja, današnjim jezikom kazano, mogućnost transformativnog iskustva, suština je i dramaturgije i glumačkog poziva. koji je u osnovi dramske predstavljačke umjetnosti.

Kažemo da je pozorište eksperimentalni život, da je pozorište alternativno vrijeme i alternativni prostor jednoga društva, u kojem se mogu pokazati ne samo stvari kakve u tom društvu jesu nego i kakve bi mogle i morale biti. Dakle, u najveličanstvenijim djelima teatra može se ukazati, otjeloviti alternativa ovome postojećem.

Alternativa, rekosmo! Dvije hiljade godina, braćo i sestre, jedina alternativa – alternativa i avangarda!, avangarda, a ne mejnstrim – bio je, jeste i biće, isključivo Isus Hristos.

Sve to nam govori da Crnogorsko narodno pozorište, u danu današnjem, kad je osvećeno Svetim Duhom, postaje upravo ustanova avangardne umjetnosti, koja ukazuje na živu alternativu, jedinu istinsku alternativu, koja je živi Bog u živoj tradiciji svetosavskog našeg pravoslavlja, vjere otkrovene Istine.

Scene svih naših pozorišnih predstava od danas ogledaće se na zenici Gospoda našeg Isusa Hrista. Njegova stradalnička krv nas obavezuje i plaši. Njegovo vaskrsenje nas oslobađa strahova. Bez vaskrsenja nema katarze. Katarza, koja je temeljni fenomen estetskog djelovanja pozorišne predstave, njezina svrha i najviši efekat, u stvari je podsjećanje gledaoca na Strašni sud i mogućnost vaskrsenja.

Da bismo i praktično osjetili ovu promjenu u našem pozorišnom životu, od danas uvodimo pravilo koje će nam pomoći da odista komuniciramo i djelujemo kao ansambl, dakle, kao jedno zdušno tijelo. Prije svake probe, prije svake predstave, cjelokupna će ekipa učestvovati u zajedničkoj molitvi “Oče naš”. Podrazumijeva se, inače bi sve ovo bilo besmisleno, da svaki član i članica Crnogorskog narodnog pozorišta moraju biti kršteni u svetoj našoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Pomolimo se!

Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje, da dođe carstvo Tvoje, da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu; hljeb naš nasušni daj nam danas; i oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim; i ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zloga.

Jer je Tvoja moć, i Tvoje je carstvo i sila i slava, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek i u vijeke vjekova. Amin.
(Ovo je jedna scena iz pozorišne predstave “Pjer Paolo Pazolini režira Strašni sud”, čiju je izvedbu producent, Sekretarijat za kulturu i sport – Glavni grad Podgorica, otkazao.

Uprkos otkazu, de facto zabrani, dokumentovanoj, s pečatom Sekretarijata i potpisom sekretarke, publika će imati priliku, uživo i putem direktnog video prenosa, da, u podgoričkoj katakombi, vidi javnu generalnu probu predstave 21. oktobra u 21h, u poslednjim trenucima pred izbornu tišinu.)

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari