Deset trilera klasične kinematografije koji posle više od pola veka ubrzavaju rad srca gledaocima 1Foto: Danas kolaž/Posteri

Kao što postoje klasični horori koji su i dalje zastrašujući, komedije koje i posle pola veka zasmejavaju ljude, tu su trileri koji su nakon više od pedeset godina uzbudljivi za gledanje, piše Collider, online magazin koji se bavi filmskom kulturom i kinematografijom, praveći listu od deset klasičnih filmskih ostvarenja koja i dalje gledaocima ubrzavaju otkucaje srca.

Na njegovu listu dospeli su legendarni filmski autori kao što su Hičkok, Kurosava, Fric Lang…

The Night of the Hunter(1955)

Jedini film koji je ikada režirao legendarni glumac Čarls Loton, – Noć lovca „The Night of the Hunter“ je film čija je reputacija porasla u godinama nakon objavljivanja. Ovaj mračni film noar o zlokobnom, misterioznom pojedincu koji se infiltrira u porodicu da bi dobio informaciju o skrivenoj zalihi novca, bio je previše uznemiravajući za publiku iz 1955.

High and Low (1963)

Delo jednog od najboljih režisera svih vremena Akire Kurosave poznaje se po izvrsnim istorijskim dramama i filmovima o samurajuma. Međutim, njegov film „High and Low“ ukazuje na to da legendarni japanski autor nije masterirao samo te žanrove.

Radnja filma prati policijsku proceduru koja istražuje kidnapovanje i ucenu, kao i veliki broj likova koji se pojavljuju tokom dvo i po časovnog filma. Uprkos njegovoj dužini, a zahvaljujući misteriji i trileru, film se gelda bez daha od prvog do poslednjeg kadra i to je razlog zašto je Kurosava zaslužio svoje mesto na Collider-ovoj listi. U pitanju je jedan od najboljih filmova u režiji jedinstvenog Kurosave.

Rope (1948)

„Ne dozvolite da vam iko kaže drugačije, Rope je jedan od najboljih filmova slavnog Alfreda Hičkoka i zaslužuje svoje mesto pored njegovih ostvarenja kao što su Psycho i Vertigo“, piše Collider. Film je predstavljen kao da se odvija kroz jedan kadar/snimak u realnom vremenu.

Radnja filma nosi premisu o skrivenom lešu na jednoj večeri tokom koje tenzija ne popušta. U filmu neizvesnost ne naginje ka tome da li će telo pokojnika biti pronađeno, već na to ko će ga i kada otkriti. Hičkok istiskuje svaku kap iz briljantno napete atmisfere, a rezultat je film koji je još uvek uzbudljiv za gledanje i posle toliko vremena od njegovog objavljivanja.

Sleuth (1972)

Michael Caine i Laurence Olivier u glavnim ulogama, i u svojim najboljim izvedbama, čine da film Sleuth i dalje stvara osećaj jedinstvenosti atmosfere koju prati borba ličnosti između dva glavna lika.

Film karakteriše igra sa izuzetno malom glumačkom ekipom i nizom brzih, dosledno angažovanih razgovora, koji se nadovezuju jedan na jedan. Film ni u jednom momentu ne prestaje da bude zabavan, pun obrta i vrhunskog rediteljskog i glumačkog umeća.

The Incident (1967)

U pitanju je ekstremno potcenjen, šljunkovit niskobudžetni film s kraja šezdesetih godina, kada je američka kinematografija postajala mračnija i smelija. Većina radnje se odvija tokom jedne noći unitar voza gde dva razularena mladića provociraju i maltretiraju druge putnike.

Atmosfera u vozu postaje sve nelagodnija, a njihovo sadizam raste kako film teče. Sa tim raste i osećaj klaustrofobije. Inače, jednog od dva mlada probisveta glumi Martin Sheen, još pre nego što je ulogu dobio u Kopolinom remek delu Apocalypse Now.

Straw Dogs (1971)

Malo je filmova koji su posle pedeset godina zadržali mogućnost da šokiraju, „Straw Dogs“ je jedan od njih. Osvetnički triler, propaćen ekstremnim nasiljem, govori o čoveku gurnutom van svojih limita, a tog čoveka glumi Dustin Hoffman, što je i više nego dovoljan razlog da pogledate ovaj sjajan film.

Notorious (1946)

Verovatno postoje poznatiji trileri Alfreda Hičkoka, međutim Collider posebno izdvaja „Notorious“ u kome glavne uloge tumače Ingrid Bergman, Cary Grant, i Claude Rains. Radnja prati šijunsku priču o nacističkom oficiru koji se krije u Brazilu, a Hičkok se osmelio da napravi film odmah nakon Drugog svetskog rata. Upravo je ta smelost pomogla filmu da zadrži aktuelnost do današnjeg dana, iako je film izašao sredinom 1940. godine.

The Testament of Dr. Mabuse (1933)

To je drugi film Frica Langa koji u svom naslovu nosi ime „Dr. Mabuse“, The Testament of Dr. Mabuse iz 1933. godine, i svojevrsni je nastavak filma iz 1922. godine, Dr. Mabuse, kockar -„Dr. Mabuse, the Gambler“. Prvi je nemi film i dobar triler koji traje preko četiri sata.

Međutim, iako je u pitanju fantastično ostvarenje koje nosi veliku istorijsku vrednost, prvi film ne uspeva da drži pažnju svake sekunde trajanja. S druge strane, „The Testament of Dr. Mabuse“ se bolje drži. Fanovi starih filmova bi svakako trebalo da pogledaju oba, ali ako morate da birate bolje se opredelite za drugi, jer je u pitanju sjajan psihološki triler koji je do danas zadržao misteriju i visceralni osećaj neizvesnosti.

Double Indemnity (1944)

Ako biste filmofila upitali koji je najbolji film noar svih vremena, postoji pristojna šansa da bi izabrali upravo ovo kinematografsko ostvarenje. „Double Indemnity“ ispunjava sve standarde koji najbolje definišu žanr, sa svojim oštrim crno-belim vizuelnim prikazima, mutnim moralom, pričom povezanom sa kriminalom, klasičnom „femme fatale“ i tvrdoglavim, stoičkim glavnim likom, umotanim u zaplet koji na kraju izmiče kontroli. Inače, reditelj ovog filma Billy Wilder poznat je po komedijama „Some Like It Hot“ i „The Apartment“.

‘M’ (1931)

Čuveni film Frica Langa, „M“ prati priču o serijskom ubici koji targetira decu, čineći toliko užasne zločine da ga ne juri samo policija već i kriminalci. Većina radnje je „lov na čoveka“, kako bi on bio zaustavljen pre nego što načini sledeću gnusnost.

U pitanju je izuzetno uznemiravajući film iz 1931. koji će vrlo verovatno još dugo potresati njegove gledaoce. Peter Lorre vrhunski iznosi ulogu neosporno ostavljajući uticaj na žanr kriminalistike i detektivskih priča.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari