Don Đovani sa duhom Federika Felinija 1

Samo osam meseci posle prve zajedničke koprodukcije dve glavne beogradske operske kuće – Narodnog pozorišta i Opere i teatra Madlenianum, 28. i 29. julaMocartova opera „Don Đovani“ naći se i na sceni Kombank dvorane.

– Samo osam meseci posle prve zajedničke koprodukcije dve glavne beogradske operske kuće – Narodnog pozorišta i Opere i teatra Madlenianum, 27. i 28. Mocartova opera „Don Đovani“ naći se i na sceni Kombank dvorane. To će biti prvo izvođenje neke opere u nekadašnjem Domu sindikata, koji je posle renoviranja otvoren 27. aprila kao Kombank dvorana. Autorski tim koji je okupio umetnike iz NJujorka, Pekinga i Beograda obećava potpuno drugačiju predstavu od one koju je prošle godine režirao Italijan Alberto Triola, iako u njoj peva deo muške postave uz „Don Đovanija“ u NP i Madlenianumu.

Umetnički tim čine: reditelj Aleksandar Nikolić, dirigent iz njujorškog Metropolitena Gregori Bukalter, scenograf Katarina Žiropada, kostimograf Katarina Nikolić, koreograf Aleksandar Ilić. Maestro Bukalter dirigovaće Orkestrom Vojske Srbije „Stanislav Binički“. Glavne uloge na premijeri pevaće: prvaci Opere NP Vladimir Andrić (Don Đovani), Dragoljub Bajić (Laporelo), Jasmina Trumbetaš Petrović (Dona Elvira) i kineski sopran Vanže Žan (Dona Ana). U drugoj podeli 28. jula, dve glavne ženske uloge pevaće Kineskinje Žan Žan i Minui Hao, dok se muški deo postave neće menjati. Ova produkcija, kako je saopšteno juče na konferenciji za novinare u bivšem Dimu sindikata, plod je saradnje američke muzičke asocijacije DŽipak (GIPAC – Global International Performing Arts Cost) iz Bostona i Kombank dvorane.

Reditelj Aleksandar Nikolić objašnjava za Danas da „iako voli da radi epohe, ovaj „Don Đovani“ je smešten u šezdesete godine 20. veka i na neki način je odjek mjuzikla „LJubav i moda“ koji je režirao u Madlenianumu, mada napominje da u ovoj Mocartovoj operi „neće biti velikog eskapizma o nekom lepšem vremenu i slatkom životu, već mnogo surovija i strašnija priča“.

– Ova predstava je nešto između glamuroznog Holivuda i filma „Sladak život“. Na neki način i odjek „LJubavi i mode“, ali i priča o „crnom talasu“. Kao u u filmu „La dolce vita“ sa Marčelom Mastrojanijem, prvo se pokazuju momenti iz slatkog života, a kako film odmiče vidimo i njegove sve strašnije slike, sa puno gorčine. Tako počinje i naša predstava – to je jedno idealno malo mesto, divan hotel kao u „Amakordu“ na italijanskoj rivijeri i onda dolazi nova ličnosti, novi čovek iz velikog sveta koji polako demistifikuje crnilo i niskost ljudi, koji u njemu žive – kaže Nikolić.

On ističe da ga u Mocartovom delu zanimaju žive teme, poput „malograđanštine u zajednici koja vlada i jede sve pred sobom“, kao i da smatra da „Don Đovani u sebi mora imati ozbiljnu komponentu erotskog“.

– To je moje viđenje dela. Interesuju me strast i međuljudski odnosi, koji su vrlo jasno prikazani na sceni. Kao u „Pepeljugi“ – dve sestre ružnjače mogu da tvrde da su najlepše na svetu samo dok ne stavite Pepeljugu kraj njih. U tom momentu Pepeljuga je suvišna, što je slučaj i sa Don Đovanijem koji u ovoj predstavi postaje suvišan svedok koji vidi niskosti, prevare u sistemu, koliko su neki u prvi mah očaravajući likovi loši ljudi, roditelji, prijatelji, članovi zajednice – napominje Aleksandar Nikolić.

Na pitanje koliko je rizik to što je Orkestru VS ovo prvo scensko izvođenje jednog operskog dela, Nikolić ogovara da se „često se dešava da neko kome se da neuobičajen zadatak potrudi da odgovori izazovu i da izađe iz šablona“.

Scena Kombank arene, kako se juče čulo, tehnički će se prilagoditi operskom izvođenju – prva dva reda sedišta biće uklonjena. Nikolić naglašava da to što nema „orkestarske rupe, koja je izum 19. veka, neće biti problem, jer će izvođenje u Kombank areni biti bliže predstavi iz Mocartovog doba“.

Opera „Don Đovani“ nastala po libretu dvorskog pesnika i opata Lorenca da Ponte, premijerno je izvedena u Državnoj operi u Pragu 29. oktobra 1787, gde je dirigovao sam Mocart koji je partituru dopisivao do poslednjeg trenutka. NJena popularnost brzo se širila Evropom, sa izuzetkom Italije . U Beogradu je do sada imala pet postavki u NP: 17. januara 1938, 20. oktobra 1953, 8. novembra 1982, 12. oktobra 2006. i 22. novembra 2017. godine.

Hrvatski koreni

Maestro Gregori Bukalter kaže da je poreklom iz Hrvatske i da dolazi često u ovaj deo Evrope. On je trenutno umetnički direktor i dirigent operskih kuća Ferbanks i Kamerata u Vašingtonu, a u Metropolitenu ima status „vođe orkestra“ i uglavnom radi sa horom ove prestižne operske kuće svetskog glasa, uključujući i rad na „Don Đovaniju“ u produkciji legendarnog Franka Zafirelija. Osnovao je i vodi i svoj Hor Aristos. Nastupa širom SAD, čest je gost muzičkih festivala širom Evrope. U Beograd je prvi put došao prekjuče, između poslova u Varni i Karačiju. „Imamo malo vremena i puno obaveza“, kaže maestro Bukalter, koji za desetak dana treba da spremi premijeru „Don Đovanija“ u Kombank areni.

Koncert u Smederevu

Deo pevačke ekipe iz Mocartovog „Don Žuana“ – soprani Jasmina Trumbetaš Petrović, Vanže Žan i Žan Žan, sa orkestrom „Stanislav Binički“ koji će pojačati violinista iz Metropolitena Kvan Jan i pijanista Jia Ši, uz dirigenta Gregorija Bukaltera, 31. jula održaće koncert u Smederevu. Kako je najavio Centar za kulturu Smedereva, na programu su Sibelijusovim Končertino i arije iz Rosinijevih, Mocartovih, Pučinijevih i Verdijevih opera. Koncert organizuju DŽipak u saradnji sa Centrom za kulturu Smederevo i gradom Smederevom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari