džodi fosterFoto: / SplashNews.com / Splash / Profimedia

Džodi Foster priseća se koliko je Džonatan Demi bio „feministički“ reditelj. Demi je režirao Fosterovu u filmu „Kad jaganjci utihnu“ iz 1992. godine, koji je osvojio Oskara za najbolji film; reditelj filmova „Filadelfija“ i „Nešto divlje“ preminuo je 2017. godine.

Na pitanje novinara magazina Varajeti, dok je promovisala film iz Kana „Vie Privée“, o saradnji sa rediteljkama, Džodi Foster je ukazala na to da feminizam nije vezan za pol.

„Teško mi je da budem od onih koji kažu da će polovina mojih filmova biti režirana od strane žena ili muškaraca ili bilo koga. Zar to ne bi trebalo da bude više instinktivna odluka?“ rekla je Foster.

„Volela bih da se ljudi više interesuju za čoveka kao osobu. Mislim, Džonatan Demi u ‘Kad jaganjci utihnu’ bio je moj omiljeni feministički reditelj.“ (Pol Tomas Anderson je takođe ranije hvalio pokojnog reditelja kao svog „omiljenog, vrhunskog filmskog stvaraoca.“)

Foster je nastavila: „To rečeno, mislim da je neka vrsta sistema kvota važna kada je reč o pružanju prilika debitantima u režiji. Potrebno je da taj proces započne rano kako bismo svi dobili iste šanse.“

Džodi Foster je nedavno sarađivala sa tri rediteljke na seriji „Pravi detektiv“ i filmovima „Najad“ i „Vie Privée“. Glumica, producentkinja i rediteljka osvrnula se na pozitivne promene u Holivudu koje stavljaju veći akcenat na filmove koje prave žene.

„Amerika je tokom poslednjih deset godina imala neku vrstu zlatnog trenutka osvešćivanja, kada su muškarci koji su donosili odluke — a koji su bili slepi za sopstvenu ksenofobiju, rasizam i seksizam — iznenada postali svesni i zapitali se: ‘Hej, zašto nema nijedne žene na našoj listi reditelja?’ Naravno, bili su javno prozvani, ali ih je to nateralo da se zapitaju i odluče da se promene. Sada ubiramo plodove toga“, rekla je Džodi Foster.

„Gledala sam kako se stvari menjaju. Kada sam počinjala kao glumica, jedina žena koju sam viđala na setu bila je šminkerka ili skript supervizorka. Kasnije sam počela da viđam i tehničarke. Ali poslednja utvrda uvek su bili reditelji. Kada sam odlučila da se bavim režijom, imala sam sreće. Ljudi koji su donosili odluke su me poznavali, pa me nisu smatrali rizikom kao debitantkinju. Ali kao glumica, pre moja poslednja tri projekta, radila sam samo na jednom filmu sa ženom rediteljkom. To je više od 50 godina.“

Dodala je: „Neverovatno je da je trebalo ovoliko vremena da se studijskim direktorima objasni da žene čine 50 procenata populacije. Žene rediteljke nisu rizik. I, uzgred, nisu žene na rukovodećim pozicijama bile te koje su izazvale ovu promenu, jer smo već imali Ejmi Paskal, Šeri Lensing i Don Stil koje su istovremeno vodile studije. U jednom trenutku, četiri od šest šefova studija bile su žene — a liste reditelja bile su isključivo muške. Potrebno je da ljudi koji vode studije budu svesni da ne usvajaju institucionalne predrasude. Sad silazim sa svog govorničkog pulta.“

A Džodi Foster planira uskoro da se vrati režiji, pod uslovom da pronađe finansiranje. „Više volim režiju nego glumu“, rekla je, „ali teško je pokrenuti projekte. Moram da radim na materijalu jako dugo kako bih ga učinila svojim. Volim filmove koje sam režirala — oni govore o mom životu. I za mene, ti filmovi imaju duh autorskog stvaralaštva. Ako ne mogu da ih radim na taj način, onda to zapravo i ne želim da radim.“

Izvor: IndieWire

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari