Kultura je žrtva bahatosti države 1

Država je uništila građansku naviku odlaska u bioskop.

Kultura je u totalnom zapećku, naročito za širu grupu ljudi, a postojala je dobra navika Beograđana da idu u bioskop, bez nekog prevelikog razmišljanja. Jako mali broj posetilaca bioskopa je slika ovog društva koja ukazuje na to gde nam je kultura, a i filmska

umetnost – smatraju Senka Domanović, rediteljka filma „Okupirani bioskop“, Ivan Zlatić, aktivista, Mirjana Beba Janošević, predsednica Nadzornog odbora Beograd filma, i Milena Janošević, bivša radnica i mala akcionarka Beograd filma.

Radnici i mali akcionari BF su podržali okupaciju i ponovno pokretanje bioskopa Zvezda. Dokumentarac „Okupirani bioskop“ o tom događaju prikazan je premijerno na ovogodišnjem Beldoksu, a potom je bio i na repertoaru Dvorane Kulturnog centra (Beograda). NJega je rediteljka Senka Domanović snimala uporedo sa građanskim i studentskim protestom, koji su nastali iz revolta, zbog krajnje diskutabilne privatizacije Beograd filma. Film iz prve ruke govori o ljudima koji su zauzeli bioskop Zvezda pokušavajući da ga održe u životu kroz svoju borbu.

„S obzirom da je moguće filmove gledati i kod kuće, čovek kada krene u bioskop, traži nešto više, potrebna mu je neka vrsta socijalizacije“, smatraju sagovornici Danasa.

Oni ističu primer smanjenja cene karata za Jugoslovensko dramsko pozorište, i ukazuju na momentalno stvaranje redova publike, i to one publike koja je nekada išla u pozorište i zaključuju da građani iako žele kulturu često ne mogu da je priušte.

Senka Domanović ističe da razlog zbog koga se ljudi u ovom konkretnom slučaju bore za bioskop reflektuje jedan dubinski problem, širi nego kulturni.

– Problem je egzistencijalni. Bioskop Zvezda i njegov enterijer ukazuje na generalno stanje i postapokaliptični horor ambijent u kome mi živimo. Borba za kulturu ujedno je i borba za preživljavanje, održavanje nekih vrednosti, da bi mogao uopšte da se krećeš kroz život, da se boriš za opstanak i mišljenje – naglašava Domanović.

Razlog zamiranja društvenog života Ivan Zlatić vidi u privatizaciji i misli da ako ljudi žele da se pojave negde, moraju ili da plate ili da budu zvanično pozvani. On postavlja pitanje kako otvoriti prostore za društvo i društvene sadržaje, koji više ne mogu da se obavljaju ni na koji način, ako nisu plaćeni kartom, pićem ili učestvovanjem u nekom projektu.

– Cilj za ubuduće je uzeti te prostore nazad i otvoriti ih za društveni život, s obzirom da je čovek društveno biće – ističe Zlatić.

Prema mišljenju Milene Janošević, bioskopi su deo duhovne kičme grada. Ona je povodom izjave predsednika Upravnog odbora Beograd filma Nikole Đivanovića da će „sahraniti bioskop“ istakla da je za nju „skandalozno da čovek izjavi tako nešto, da je to kao javno priznavanje ubistva kojim se čak i hvali“. Beograđanima je kulturu zabranila katastrofalna pljačkaška privatizacija, po viđenju Bebe Janošević, koja dodaje da je privatizacija uništila sve što se može videti i u prvim scenama ovog dokumentarnog filma. Niz godina stagnacije odvikao je građane od interesovanja za filmsku umetnost, pa zato kultura sada i ovde postoji za određeni broj privilegovanih. Ona naglašava da je 1983. sedam miliona posetilaca prošlo kroz beogradske bioskope.

– To je podatak impozantan za ceo svet, građanin je imao naviku da ide u bioskop, ali je ta navika ovakvim ponašanjem države nestala – smatra sagovornica našeg lista i dodaje:

– Država je dovela do ovoga, ona treba da se pozove da bi se stanje popravilo. Dva miliona ljudi ne zna šta je bioskopska projekcija, to je strašno, to je veliki gubitak za sve građane. Država je prozvana zbog one bahatosti, silne nadmenosti, i vulgarnog čerupanja zaposlenih, a i prostora koji je važan gradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari