Nalazimo se u fazi antiintelektualnog pozicioniranja 1

Jedan od gostiju na panelu koji je nedavno organizovao srpski PEN centar bio je i slovenački pisac Andrej Blatnik, koji je predstavio i zbirku svojih priča „Kapiraš?“ (Geopoetika, prevod sa slovenačkog Ivan Antić).

Naš sagovornik je jedan od najpoznatijih i najprevođenijih savremenih slovenačkih pisaca.

* Trenutno ste među najprevođenijim slovenačkim autorima. „Kapiraš?“ je prvo vaše delo prevedeno na srpski. Šta je ključ takvog uspeha?

– Ova zbirka priča je prevedena na sedam ili osam jezika. Preko 30 knjiga mi je objavljeno u inostranstvu na 12 ili 13 jezika. Mislim da puno u tome pomaže prevod na engleski. To je možda prva informacija za ljude koji ne čitaju slovenački, srpski ili mađarski. Urednici mogu da se odluče za objavljivanje na osnovu engleskog prevoda. To je takozvani bridge language. Ponekad se i prevodi preko engleskog. Recimo, tri knjige su mi objavljene u Turskoj i prevedene su sa engleskog. Isti je slučaj i sa nobelovcem Orhanom Pamukom, koga u Sloveniji prevode sa engleskog. To važi i za mnoge druge manje jezike, u svetu je ta praksa veoma česta. LJudi koji su uvereni da treba direktno prevoditi sa originalnog jezika time na neki način isključuju manje jezike, jer nema pravih mogućnosti za dobar prevod. Možda postoji neko ko taj jezik govori, ali ne poseduje onaj prevodilački talenat potreban za hvatanje finesa.

* „Kapiraš?“ je suptilna, ironična kritika globalizacije i međuljudskih odnosa u njoj, da li je to tako?

– Ako je tako, onda je prevod veoma dobar, onda sam zadovoljan. To je svakako i u originalu na slovenačkom jeziku bilo tako.

* Poznato je da ste svetski putnik. Mnogo toga možete da vidite i uporedite. Šta je, zapravo, pisac, u današnjem svetu, u doba interneta?

– Da. To se pitaju svuda u svetu. Svuda se održavaju konferencije kakav je smisao pisca, ima li još smisla biti pisac. S druge strane, nema mnogo kongresa poslastičara ili mesara koji bi se pitali o smislu svog posla. Sigurno da to nekako prikazuje promenu uloge književnosti u svetu. Ali, ipak, još uvek se čita, mnogi ljudi kažu da se čita mnogo manje nego pre, ali mislim da to faktički nije sasvim tačno. Čita se sve više i više, samo se čita iz drugih medija i na druge načine. Nema nikakve sumnje da se sve manje čita kvalitetna književnost. To pokazuje broj prodatih primeraka svuda u svetu. Čitaoci danas većinom drugačije gledaju na svet. Ima jedna stvar koja je veoma lako vidljiva. Čitaoci hoće da im knjiga bude dobro složena, da bude pitka, da nema nekih problema o kojima treba da razmišlja. Ali, ipak, iz vlastitog iskustva vidim da ima još uvek sasvim dovoljno čitalaca koji teže ka literaturi koja će ih na neki način i estetski i etički izazvati na razmišljanje. To su ljudi koji vole da čitaju tekstove koji ih izazivaju da i sami domisle nešto što je autor samo skicirao.

* Da uloga angažovanog intelektualca u svetu danas izgubila?

– Što se angažovanog intelektualca tiče, nemam nikakve iluzije. Putujem i na Istok, tamo su stvari malo drukčije, svake sam godine u Indiji, gde je čitanje knjiga u usponu u poređenju sa zapadnim svetom gde stalno opada. Tamo se sad konstituira srednja klasa i ljudi vide simbolički kapital knjiga. Kod nas, kad god se neko pojavi u medijima, verovatno je tako i u Srbiji, odmah počinju komentari po sajtovima ‘Šta hoće sad ovaj profesor, nema on pojma, šta on filozofira, nek ode i kreči ili riba pod’. Nekako se nalazimo u fazi antiintelektualnog pozicioniranja, gde ljudi u globalu nemaju viziju da je nešto što bi neko drugi mogao da kaže za njih i te kako upotrebljivo. Imamo taj utilitaristički koncept prema kome bi sve trebalo da bude upotrebljivo. Danas ljudi vrlo rado svoje mišljenje pokušavaju da zamene faktima ili činjenicama. I to je u porastu. Upravo to je bitno izmenilo ulogu pisca kao čoveka koji zna nešto više od drugih ili ima bolji i dublji uvid u ono što se dešava. Zbog toga se smanjio prostor za pisca kao kritičkog intelektualca za društvo kao celinu, ali to je važno za njegove čitaoce.

* Šta je prema vašem mišljenju doprinelo tome?

– Nekako su se promenile potrebe ljudi za vizijom. Nema više toliko jake vere da bi se, na primer, znanje moglo pretvoriti u nešto više, recimo u novac. Nekad je zapadni svet imao viziju da ako nešto više znaš, onda ćeš iz toga nešto i da napraviš, ne nužno u materijalnom smislu. Danas to polako nestaje. Vidimo da najbogatiji ljudi nisu nužno najobrazovaniji, nego čak suprotno.

* Kako vidite budućnost knjige, elektronska ili papirna?

– Obično na to dogovaram da je knjiga ono što je u njoj a ne nosač teksta. Znači, i elektronska i papirna knjiga mogle bi biti u teoriji iste. Ali, ima puno studija koje ukazuju na to da kada čitamo elektronski tekst, čitamo ga pre svega na onoj prvoj razini, ne čitamo ga s tolikom koncentracijom kao što čitamo klasičnu knjigu ili klasični časopis.

* Čitajući vašu knjigu vidljivo je da se pojam urbanog i urbane kulture veoma izmenio…

– To je bila jedna od poetičkih pretpostavki moje knjige, hteo sam tu urbanizaciju na neki način da ironiziram kao što na nekim mestima samoironiziram i sam čin pisanja. Uvek mi se čini da je to dobro ne samo zato što se čovek na taj način rešava patetike. Kada govorimo i pišemo o književnosti, uvek smo tu negde na granici.

* Šta mislite o piscima i politici?

– Pisci su često skloni tome da ulaze u politiku, a teško je pokazati na neke koji su tu napravili neku dobru stvar. U principu, izgleda da to nije povoljna kombinacija. Pisci koji reaguju na društvena zbivanja dolaze u iskušenje da urade nešto više po pitanju menjanja društva kao što se to možda može učiniti s književnošću. Onda neki prelaze tu granicu. Inače, nikom nije zabranjeno da uđe u politiku, pa ni piscu. Ali, istorijska iskustva su takva da se pisci na tom području nisu baš iskazali. Ali, ko jeste? Čak i profesionalni političari nisu zaista profesionalni. Može se reći i obrnuto. Katastrofa je kad profesionalni političari pređu u pisce pa objave neku knjigu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari