Bizeova „Karmen“, opera koja je oduvek oduševljavala mnoge, u svojoj publici dakle i „obične“ ali i one „naročite“ poklonike, jednako tako izazivajući uzbuđenja, nadmetanja i strasti među izvođačima na sceni, evo već otprilike stotinu i četrdesetak godina od svog nastanka, aktuelno je postavljena 2012. u beogradskom Narodnom pozorištu.

U režiji Nebojše Bradića, sa dirigentom Srboljubom Dinićem, scenografom Geroslavom Zarićem, kostimografkinjom Katarinom Grčić Nikolić i koreografkinjom Emilijom Jovanović, na svojoj drugoj premijeri zablistala je sa Aleksandrom Angelov kao otelotvorenjem fatalne Karmen. I – bilo je fatalno, divlje, čulno više od svega što ste do skora uobičajeno čuli i videli. Preostaje vam još samo da sve ovo proverite lično.

Poletni, koloritni orkestar visokog pouzdanja pod upravom nadahnutog maestra Dinića, hitnuće vam tako u lice od prve atmosferu ovog omamljujućeg dela. Lepota muzike, uživanje u životu iz sve snage, pa koliko da potraje, pikantni ukusi rizika i avanture, neigranje na sigurno, oličeni su u samom startu još i parom prekrasnih plesača koji igrom združuju nežnost i nasilje i od kojih nadalje zlokobnost krajnjeg ishoda vodi pravo kroz obilje divote što vas zasipa u svom najnerazređenijem obliku. Sofija Pižurica (Mikaela) i Vuk Zekić (Morales) sa horom vojnika ispred kule-stražare uvode vas svojim izvrsnim pevačkim umećem u ovu furioznu i zanosnu radnju. Pridružiće se svemu tome i radnice iz fabrike duvana, udešene izdaleka poput Ejmi Vajnhaus u svojoj odi dimu, izmešane svojom raspusnošću sa vojnicima u pravom Bošovom vrtu uživanja. I baš tu negde, kucnuo je čas da među vas grune svetlokosa(!) Karmen Aleksandre Angelov, onako drska i začikavajuća, spremna da se u prolazu i potuče sa kakvom suparnicom.

Kakva je to samo Karmen-Angelov bila do kraja! Vrhunska u senzualnim scenama sa Don Hozeom, u jednom zrelom i na svaki način emancipovanom tumačenju Janka Sinadinovića, ćudljiva, vrele krvi, nezadrživa na jednom mestu, no svejedno pod senkom primičuće smrti, bilo da zavodi, prepušta se plesu u krčmi, ili sa svojim pajtašicama i pajtašima iz krijumčarske bande u kvintetu odbija dogovarani poduhvat samo malo docnije, te meša karte suočavajući se sa mračnom sudbinom, ili prkosi u opasnosti rečima: „Odlučna je duša moja“, upućenim Don Hozeu tokom borbe u areni, a tik pred svoje stradanje. Aleksandra Angelov je na sceni pred vama, svejedno u kojem od pobrojanih trenutaka, nadahnuta energijom smeštenom negde između ultimativne discipline kakvog Madoninog šoua i opasne neodoljivosti Šeron Stoun iz „Niskih strasti“, sva svedočeći o neuhvatljivosti ljubavi telom i sve raskošnijim glasom, kako predstava odmiče.

A šta tek reći o očaravajućoj Sofiji Pižurici, poručniku Zunigi Vuka Matića koji zaista nosi svojim tumačenjem, toreadoru Eskamilju Nebojše Babića kao spoju delikatnosti i rock zvezde, ljupkim Cigankama Fraskiti (Biljana Soldo) i Mercedes (Ljubica Vraneš), te sugestivnim krijumčarima Ljubodragu Begoviću i Danilu Stošiću. Svi komplimenti izuzetnom Horu, stabilnom i podstičućem Orkestru, decentnom Baletskom ansamblu i čarobnom dečijem horu „Horislavci“:

I još, prefinjen i u idejama luksuzan kostim, udobna i vešto skrojena scena i režija Nebojše Bradića kojom letite kroz ovu ubrzavajuću predstavu do samog kraja kao jašući na puščanom zrnu. „Karmen“ za uživanje i prepričavanje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari