Rundek: Sanjam o svijetu bez klaonica 1Foto: Stefana Savić

Muzičar Darko Rundek baš kao Danas ove godine slavi jubilej. Povodom 20 godina od izlaska svog prvog samostalnog albuma „Apokalipso“, ponovo je okupio veliki bend za regionalnu turneju.

Ona kreće 15. juna koncertom na stadionu „Tašmajdan“ u Beogradu, a publika u Srbiji moći će da čuje Rundekove pesme i na Arsenal festivalu u Kragujevcu 23. juna. Istim povodom pojaviće se i remasteriran album na dvostrukom vinilu i u bogato opremljenom boksu sa nikad objavljenim snimcima Haustorovih „Dovitljivih malih čudaka“ iz 1990. godine. Pevač nekadašnjeg zagrebačkog Haustora u razgovoru za Danas govori o čuvenom albumu „Apokalipso“ i predstojećem koncertu.

* Zašto ste se odlučili da turneju počnete baš iz Beograda?

– Djelomično je to bio stjecaj okolnosti, ali svakako sretan stjecaj jer smo u Beogradu uvijek imali vrlo blisku publiku koja nas je srdačno podržavala i to je sigurno najbolje mjesto za počinjanje turneje.

* „Apokalipso“ je bio vaš prvi solo album i prva saradnja sa Cargo orkestrom. Označio je pre svega promenu zvuka u vašem radu. Kako je nastao?

– Cargo orkestar se formirao tek u pripremama albuma „Ruke“, četiri godine nakon izlaska „Apokalipsa“. „Apokalipso“ je bio moj prvi samostalni album i izašao je devet godina nakon posljednjeg albuma Haustora „Tajni grad“. U međuvremenu Haustor je 1990. pokušao snimiti svoj peti album „Dovitljivi mali čudaci“ koji je završio u košu i prošlo je pet ratnih godina kad nisam objavljivao ništa. Na snimanju „Apokalipsa“ sarađivao sam sa više od 20 ponajboljih zagrebačkih muzičara.

* S kakvim idejama i nadama ste ga stvarali?

– Još za vrijeme suradnje s Haustorom sakupilo mi se pjesama koje nisu ulazile u stilski okvir tog benda, tako da mi je mogućnost da biram suradnike koji odgovaraju materijalu bila draga i inspirativna.

* A kako je nastala čuvena pesma „Apokalipso“ i taj zarazni ritam koji je prati?

– Njen refren, koji je, što je rijetko za hitove, zapravo instrumentalna tema, nastao je još 80-ih, ali mi nije uspijevalo oko njega sagraditi pjesmu. Pjesma se iznenada otvorila jedne noći u pariškoj podstanarskoj sobi i mogao sam samo reći: „Eureka!“

* „Apokalipso“ nosi mnogo dobrih pesama, a verovatno je najvoljenija „Senor“. Iz kakvog osećaja nastaju balade? Vi ih imate podosta i to antologijskih („Šal od svile“ je samo jedna od njih)….

– Balade nastaju iz nostalgije, čežnje, ponekad mira i topline… Biće da mi tih osjećaja nije falilo.

* Cargo je vremenom postajao sve manji, a brzi ritam sve mirniji. Koliko ste danas u muzičkom smislu daleko od albuma „Apokalipso“?

– Muzika traži raspon dinamike i tempa i meni se čini da je u međuvremenu nastalo lijepih i polaganih, ali i brzih pjesama. Taj mi je album sasvim blizak i u njemu prepoznajem neke osnovne linije melodija i atmosfere koje osjećam kao konstante u svom radu.

* A kako pamtite vaše muzičke početke? Za 80-e u Jugoslaviji i vremenu novog talasa govori se kao o nekom mitskom periodu, kao o jedinom trenutku kad je muzika na ovim prostorima išla u korak sa onim što se događalo u svetu. Šta vama znači taj period?

– Moram priznati da malo zazirem od mitologizacije 80-ih. Istina je da nam je vjetar povjesnih okolnosti puhao u leđa i da je providnost odlučila da se u toj generaciji nađe puno talentiranih ljudi. Mislim da ih i danas ima, ali ih je teže pronaći i pratiti.

* Nažalost, dosta ljudi koji su tada stvarali muziku su preminuli. Je l’ to na neki način bio usud te pretalentovane generacije?

– Rock heroji niti u ranijim generacijama nisu bili dugovječni.

* Publika i kritika vas vide kao otelotvorenje junaka vaše pesme „Šejn“, i to ne samo kao usamljenog kauboja koji ne pristaje na svet u kome živi i odlazi parobrodom uz reku, već pre svega kao čoveka koji ceo život sanja. Šta sve danas sanja Darko Rundek?

– Nije pametno poistovjećivati autore sa njihovim glavnim junacima. Kažu da je Karl May svoje najbolje romane o Divljem zapadu napisao u njemačkom zatvoru… On sanja o svijetu bez klaonica…

* Vi ste sa svim strahotama na ovim prostorima izabrali da odete. Ali i kasnije da se vratite, odnosno da se iznova vraćate. Šta vam je doneo život na granici? Kako iz te „osmatračnice“ gledate na ova naša društva?

– U našim i onim drugim zemljama sam često u dobrom društvu. LJudi koji dijele slične stavove i senzibilitet se ne prepoznaju po tome iz koje zemlje dolaze.

* Vaši koncerti su zaista jedan poseban događaj. Retko gde se može videti kako publika deli energiju sa muzičarima u tolikoj meri. Šta vama daje publika tokom nastupa? Koliko vam je važno da ona reaguje na ono što svirate ili uvek svirate za sebe pa kako bude?

– Naravno da nam je važna svaka reakcija publike. Koncert je događaj koji objedinjuje muzičare i publiku u nečem što ne pripada ni jednima ni drugima.

O Nobelovoj nagradi Bobu Dilanu

* Niste imali baš pozitivne reakcije na odluku Nobelovog komiteta da Bob Dilan dobije Nobelovu nagradu. Zašto? U kojoj meri su za vas poezija (književnost) i muzika povezani?

– Ne znam otkud vam to da moje reakcije na Dilanovu Nobelovu nagradu nisu bile pozitivne. Pitao sam se samo zašto sada i odgovor nalazio u američkim izborima koji su se događali u tom trenutku, na koje je ona trebala utjecati, ali očito nije uspjela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari