Ogromne količine energije i melodije u svedenom formatu rok dua u vidu benda No Age prevrnuli su naglavce prepuni klub Doma omladine na prvom u našoj zemlji koncertu jednog od najboljih američkih alternativnih rok sastava u poslednjih pet godina. Savršen primer kako minimalno može da zvuči maksimalno – gitarista Rendi Rendal sa svojim Gibsonom 335 i setom pedala aerodromskog formata i bubnjar-pevač Din Alen Spant, sa jednostavnim kompletom doboš, kontra, kreš i bašnjak, zajedno sa pridruženim članom zaduženom za klavijature i „hi-tech“ efekte, koji pruža odličnu podlogu i ispunjava zvučnu panoramu, priredili su pravi mali rok spektakl.

Na bini su potpuno opušteni, kako to samo Ameri umeju da budu, bez suvišne priče, obrativši se publici samo jednostavnim „hvala što ste došli, ovo nam je prvi nastup u vašoj zemlji i super je“. Nakon oko sat vremena svirke, tokom koje su se izređali hitovi sa sva tri njihova albuma, usledio je bis na kojem su se, ostavši sami na bini, gitarista i bubnjar-pevač sjajno zabavljali u neposrednoj komunikaciji sa publikom, pri čemu su neki od najvernijih fanova čak dobili priliku da zapevaju na mikrofonu sa njima.

No Age predstavljaju novu generaciju bendova gitarskog zvuka – žestoko nezavisnih, bučnih na isti način na koji su to bili veliki klasični rok sastavi, te beskompromisno angažovanih društvenih stavova. Ovi nekadašnji skejt-pankeri dolaze iz Los Anđelesa i nalaze se u središtu velike nove underground zajednice okupljene oko kluba The Smell. Snažno podržavaju All-ages Movement Project, pokret koji se zalaže za direktno povezivanje mladih, posebno kroz umetničko izražavanje. Njihov sadašnji diskografski dom je uticajna izdavačka kuća Sub Pop iz Sijetla, pa su i poređenja sa grandž generacijom Nirvane, Mudhoney i Pearl Jam neizbežna. No Age, ipak, predstavljaju novi zvuk, u kome se uticaji panka ili grandža mogu primetiti, ali bi teško bilo reći da pripadaju nekom određenom žanru, osim što vole velike nojz bendove kao što su Sonic Youth i My Bloody Valentine. Njihov krajem 2010. godine objavljeni treći album „Everything In Between“ kritika je ocenila kao fantastičan i jedno je od najboljih izdanja prošle godine, sa novom zrelošću nastavlja tamo gde je prethodni CD ôNounsö stao 2008. Kritika je jedinstvena u zaključku da se radi o najoriginalnijem i najtalentovanijem modernom gitarskom sastavu iz SAD.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari