Umetnost ukazuje na nedostatke u društvu 1

Opera Narodnog pozorišta u Beogradu večeras će u svojoj 100. sezoni imati prvu premijeru.

Na Veliku scenu NP vraća se prva izvedena srpska opera „Na uranku“ Stanislava Biničkog, koja je, ne računajući dva prigodna izvođenja u Nišu i Beogradu povodom sto godina praizvedbe, poslednji put na repertoaru Beogradske opere bila pre više od pola veka.

U jubilejskoj produkciji ovog dela, čiji su autori prvi direktor Beogradske opere Stanislav Binički kao kompozitor i Branislav Nušić kao libretista, glavnu žensku ulogu – Stanu – peva sopran Evgenija Jeremić, koja je prethodnu sezonu uspešno završila kao Koštana u istoimenoj operi Petra Konjovića.

Večerašnja premijera poklapa se sa 150. godišnjicom izvođenja prve predstave u sadašnjoj zgradi NP – komada „Posmrtna slava kneza Mihaila M. Obrenovića Trećeg“, čiji je autor bio Đorđe Maletić.

– Sa „Koštanom“ sam i svoju sezonu zatvorila, a ona je i u novoj sezoni bila prvi angažman na Bemusu, kao i na gostovanju u Vranju. Sad je tu i premijera opere „Na uranku“. Zaista mi je velika čast što ću baš na datum kad je izvedena prva predstava u zgradi na Trgu republike pevati na premijeri ove opere – kaže za Danas Evgenija Jeremić.

* Za kratko vreme pevate dve uloge u domaćim operama koje mnoge pevačice nisu imale prilike da pevaju tokom cele karijere. Koliko Vam znači to što već na početku karijere ulazite u nacionalni repertoar koji se u Beogradsku operu vraća posle pola veka?

– To je divan osećaj, pogotovo što je prošle godine izvedena veoma kompleksna, a opet nama jako bliska opera Petra Konjovića „Koštana“. Drago mi je što počinje trend negovanja naših domaćih opera, jer zaista mislim da naši kompozitori i neka naša dela mogu komotno da stanu u rang sa mnogim svetskim delima. Za razliku od Koštane, uloga Stanke nije previše zahtevna, ali svejedno uvek je teško kad pevate na maternjem jeziku koji je nezgodan za pevanje – traži pojačanu dikciju za razliku od nekih italijanskih ili nemačkih opera. Uvek je izazov raditi neku operu na srpskom jeziku, ali i lepo jer je to nešto što je nama blisko.

* Ulogu Stanke pevali ste i u Operskom studiju FMU. Koliko Vam je to pomoglo?

– To je bilo 2014, ali potpuno je druga režija u pitanju, tako da nisam imala nikakve beneficije. Jedino sam znala ulogu. Ova predstava u NP režijski je jako zahtevna. Bila je i ona koju je režirao Darijan Mihajlović, ali ovde je veliki ansambl, orkestar i samo znanje uloge nije mi bilo dovoljno da bi mi bilo nešto lakše.

* U oba opere tumačite žene koje ne mogu da se izbore za sebe i koje su podređene društvenim, porodičnim pa i političkim pravilima igre. Koliko Vam je bilo teško da uđete u njihovu „kožu“?

– Stanka i Koštana su veoma slične što se toga tiče zato što ni jedna ni druga nisu mogle da biraju svoj status u društvu – rodile su se tu gde su se rodile. Stanka je, recimo, sad u ovoj produkciji, radnica u fabrici. Koštana je bila, znamo već, Ciganka, pevačica koja je uveseljavala ljude svojim talentom, ali ono što je najtužnije ni jedna ni druga nisu mogle da se izbore ni za svoju ljubav, za nešto što pokreće čoveka. Ta nit što se provlači i kroz lik Stanke i kroz lik Koštane bila mi je izazov da to publici prenesem i dočaram.

* Sa Anom Grigorović radite jednu savremeniju, društveno-političku angažovanu verziju opere „Na uranku“. Kako ste se snašli?

– Iskreno, meni se dopada. Na kraju krajeva, umetnost služi tome ili da ukaže da neke nedostatke u društvu ili na ono što je dobro. Meni se režija dopada jer to je nešto novo, nesvakidašnje. Radnja je izmeštena i po kostimima u neko socijalističko vreme. Predstavlja radnike u fabrikama. I Stanka radi u fabrici. Redžep je direktor te fabrike i zaljubljen je u Stanku. Sve se izmešalo i malo prenelo u današnje vreme i ono što sada možemo da vidimo. Zapravo pokazuje se da ko ima kapital – taj vlada.

* Ovog leta bili ste u Japanu, možete li nešto detaljnije da kažete o Vašem nastupu u operi „Karmen“?

– U Japanu sam na poziv Japanske operske fondacije otišla da polažem audiciju za ulogu Mikaele u operi „Karmen“. Izabrali su me od 77 kandidata za ulogu Mikaele u kojoj treba da nastupim u februaru 2020. godine. Biću prva Evropljanka koja je debitovala u toj ulozi u toj operskoj kući. Japanci su operski jako aktivni. Majstori su u spajanju starog i novog. Gledala sam nekoliko njihovih produkcija. „Travijata“ je bila u pitanju. Oni zadrže epohu, ali dodaju neke modernije elemente. I kao nacija oni su generalno potpuno drugačiji od svega što sam ikada videla tako da jedva čekam da vidim kako će izgledati ta produkcija „Karmen“.

* Gostovali ste u Bugarskoj, koja ima jaku muzičku tradiciju, kakva su Vam tamošnja iskustva?

– U Bugarskoj sam debitovala u operi „Sestra Anđelika“ u Plovdivu 2016. i prijatno sam bila iznenađena načinom rada. Bili su angažovani izuzetni dirigenti, reditelji, probe su trajale po deset sati u toku dana – pet ujutru, režijske, pet sati orkestarske, uveče. Nažalost, to je malo drugačije nego ovde, ali ja se nadam da će se i ovde ta situacija popraviti.

* Kako biste želeli da se Vaša karijera dalje razvija?

– Mnogi pevači nemaju mogućnost da biraju repertoar koji bi trebalo da pevaju i, nažalost, zbog toga mnogi i stradaju zbog odabira pogrešnog repertoara. Ja se na svu sreću nekako uklapam u repertoar koji trenutno izvodim, to su uglavnom lirske uloge mladih devojaka. Za sada sa zadovoljna. Nisam zaposlena u Narodnom pozorištu. Sebe vidim ovde, ali videćemo da li i drugi mene ovde vide. Narodno pozorište smatram svojom matičnom kućom u kojoj sam završila operski studio. Zaista mislim da pored mene i mojih kolega ova opera neće imati problema da održi kontinuitet i preuzme repertoar sadašnjih pevača.

Solistički repertoar

– U solističkom repertoaru dugo sam sarađivala sa Horom i Simfonijskim orkestrom RTS, Beogradskom filharmonijom. Sarađujem i sa kompozitorima Ivanom Jeftićem i Svetislavom Božićem, čija dela izvodim kad me pozovu. Trudim se da budem aktivna na svim poljima. Što se tiče drugih muzičkih žanrova, kad sam bila mlađa, imala sam neke druge želje. Još u srednjoj školi pevala sam u hevi-metal bendovima. Ima tu nečeg sličnog sa ovim čime se sada bavim – kaže Evgenija Jeremić. Ona je rodom iz Kragujevca. Završila je Muzičku školu „Miloje Milojević“, studije solo pevanja na FMU u Beogradu u klasi Violete Pančetović Radaković, gde je trenutno i na master studijama. Laureatkinja je više domaćih i međunarodnih takmičenja.

Umetnički tim

U najkraćim crtama u jednočinoj operi „Na uranku“, Turčin Redžep želi da spreči svadbeno veselje Radeta i Stanke, jer je zaljubljen u glavnu junakinju i uvređen što ga je odbila. Novu produkciju ove opere režirala je Ana Grigorović, dirigent je Stefan Zekić, kostimograf Katarina Grčić Nikolić, scenograf Dunja Kostić, koreograf Miloš Kecman. Pored Evgenije Jeremić na večerašnjoj premijeri pevaju i: Marko Živković (Rade), Vuk Zekić (Redžep), Dubravka Filipović (Anđa), Mihailo Otašević, Hadži Nenad Maričić, Nataša Radovanović, Milan Panić, Vuk Radonjić. U predstavi učestvuju Hor i Orkestar NP i članovi Operskog studija „Borislav Popović“. Reprize su najavljene za 4. i 23. novembar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari