Dodik nije Republika Srpska 1

Omer Karabeg: Milorad Dodik je nedavno izjavio da traži povratak na izvorni Dejton i da će, ako se to ne prihvati, za šest meseci predložiti da Narodna skupština Republike Srpske proglasi nezavisnost. Da li je to izvodljivo?

Aleksandar Savanović: Ako bih morao da odgovorim sa da ili ne, onda je jasno da je odgovor ne zato što je ustav neka vrsta društvenog ugovora i on, kao i bilo koji drugi društveni ugovor, ne može biti stavljen ad acta jednostranim izlaskom iz tog aranžmana. Sve te promjene, koje su se desile računajući i vojsku, RS je prihvatila, a neke od od ključnih bile su izglasane upravo zahvaljujući glasovima SNSD i Dodika. Nije moguće takvu vrstu političkog aranžmana jednostrano raskinuti. Mislim, međutim, da Dodikov cilj nije to što on formalno proklamuje – jer je vjerovatno i njemu samom jasno da to ne može biti urađeno – već da potencira krajnje iracionalno i zlonamjerno uzurpiranje institucija Bosne i Hercegovine i države od pojedinih faktora. Dakle, unilateralna secesija je neprihvatljiva u bilo kom smislu. Međutim, to što Dodik akcentira kao problem je zaista opravdano. Njegova sredstva nisu dobra, ali je tema, koju želi da potencira, više nego ispravna.

Esad Bajtal: Teško je dokučiti iracionalno Dodikovo ponašanje. Čovjeka koji u srijedu kaže jedno, a u četvrtak nešto sasvim drugo na istu temu. Ovo što kaže Savanović je racionalan odgovor. Međutim, možemo li razumjeti ponašanje Dodika, koji nije govornik nego glasnogovornik. I to više nije tajna ni međunarodnoj zajednici. On govori u ime Beograda i Moskve. On govori ono što mu se kaže i zato se često nađe u poziciji da mora poricati samoga sebe. Naravno, pitanje je intelektualnog kapaciteta nekog ko javno pred bijelim svijetom izjavljuje da će učiniti nešto za šta unaprijed zna, ako zna, da je neizvodljivo. To onda spada u politikanstvo i u populističku priču.

Savanović: Ne mogu da se složim sa ovim što Bajtal kaže. Uticaj Rusije na politiku u RS je više nego očigledan, ali ne mislim da je to po definiciji negativan utcaj. Mislim da se isuviše, pogotovo u Sarajevu, to shvata kao negativan uticaj. Rusija kao svaka velika zemlja, kao i SAD ili EU, ima ovdje svoje interese. Mislim da je do vještine naših političara da interese, koje ovdje imaju Rusija, SAD, Kina, pa i EU, stave u funkciju nas ovdje. Mnogo je zanimljivija veza sa Beogradom. Ako pratite Vučićeve istupe, naročito njegovih medijskih portparola, vidjećete da su oni dijametralno suprotni od ovog što je Bajtal rekao. Uzmite samo odnos prema novom Visokom predstavniku Šmitu. Ponašanje Beograda i ponašanje Banjaluke je potpuno suprotno, imamo iskaze predsjednika Vučića i njegovih ljudi koji su potpuno suprotni od onoga što je zvanični stav RS – i vlasti i opozicije.

Bajtal: Čovjek sam povijesnih komparacija. Napisao sam dvije knjige o Slobodanu Miloševiću i njegovom režimu. Sjećam se sadržaja u kojima prepoznajem i sadašnje odnose Beograda i Sarajeva, odnosno BiH i Srbije. Postoji snimak telefonskog razgovora u kome Radovan Karadžić kaže Miloševiću – vi samo i dalje budite državnik takav kakav jeste i kakav se pokazujete, a mi ćemo izigravati lude bosanske Srbe na koje vi ne možete da utičete. Mi ćemo i dalje činiti ono što činimo, a vi ćete ostati mirotvorac i fair play igrač. To je kontekst iz kojega gledam i današnji odnos Vučića i Dodika. Dodik govori suprotno od onoga što kaže Vučić. Pri tome ga nikad, ama baš nikad, Vučić nije opomenuo, čak ni indirektno. Radi se, dakle, o igri, o istoj politici, o istim nastojanjima samo u prikrivenoj formi.

Savanović: Potpuno je prirodno da predsjednik Srbije i Srbija kao država obraćaju pažnju na interese svog naroda – Srba u BiH. Poistovjećivati to sa Dodikovom pozicijom naprosto ne stoji. Poistovjetiti legitimnu podršku Srbije srpskom narodu u RS sa podrškom jednoj političkoj stranci ili nekom pojedincu zaista nije realno, niti se to događa. Mislim da je jasno šta je interes Srbije. Kao zemlji koja je očigledno u ekonomskom usponu, Srbiji je u interesu da se ovdje dogodi neka vrsta integracije. Čak mislim da je Dodik jedna od prepreka toj vrsti interesa Srbije. Srbija je vrlo jasno rekla šta je njen interes. To je ekonomski prosperitet i saradnja na Balkanu. Zaista ne vidim da iko ovdje ima razloga da bude protiv toga. Moramo iskoračiti iz 1990-ih. Političari iz Sarajeva vrlo često po inerciji imaju negativan stav prema Srbiji, pa onda i neke pametne stvari poput inicijative Open Balkan doživljavaju kao neku zavjeru, srpski svijet ili šta već.

Bajtal: Nisam političar i to što Savanović priča o sarajevskoj politici meni nije bitno. Vratimo se na ono što sam rekao. Samo kažem da Dodika niko ne opominje, da ga Vučić ne opominje ako mu on svojom pričom ometa program podrške. Logično bi bilo da mu kaže – stani, mi imamo važnijih poslova od toga što ti namećeš kao svakodnevnu temu.

Karabeg: Da li je Dodik ozbiljan u nameri da izdvoji RS iz BiH?

Savanović: Izjednačavanje Dodika sa RS je potpuno pogrešan pristup. RS je izraz objektivnog straha srpskog naroda da će, ako ostane izvan Srbije, doživjeti neku vrstu pogroma kao što je bilo u Jasenovcu – neću ulaziti u istorijske fakte i da li je taj strah opravdan ili neopravdan. Postoji objektivni animozitet Bošnjaka koji ne mogu da prihvate RS zbog bolnog povezivanja sa zločinima i tragedijom, genocidom, ili kako god hoćete, koji se dogodio Bošnjacima u periodu građanskog rata. Mi moramo da jedni drugima priznamo strahove, da shvatimo da RS nije stvar Karadžića ili Dodika ili bilo kog drugog. Isto tako je neophodno da se prizna frustracija koju postojanje RS izaziva prije svega u bošnjačkom korpusu. I umjesto da radimo na tome da se to dovede do svijesti, mi pothranjujemo sve te priče.

Bajtal: Poštujem pravo kolege da je njegovo mišljenje takvo kakvo je. Pitanje je, ko je ovdje radio to što je radio u Drugom svjetskom ratu? Da li su to bili oni koji su platili najveću cijenu od Srebrenice do Sarajeva? Da li su to bili oni čije su se grobnice od primarnih pretvarale u sekundarne, pa onda u tercijarne da bi se sakrio trag nečemu što se uporno poriče već 30 godina? I da se niko od brojnih političara u vrhu Srbije nijednog momenta nije sjetio da se od toga ogradi.