Jelena Grujić Zindović: Žene protiv rata, na kalendaru 1Foto: Privatna arhiva

Svi mi koji smo se bavili posledicama ratova 1990-ih, žrtvama i pomirenjem, ulagali smo u to mnogo vremena, mnogo truda i bili izloženi brojnim i različitim napadima, a izgledalo je da nema konkretnih rezultata, da to ne dopire do ljudi, da oni to ne prihvataju, da na njih ne utičemo…

Zaključila sam da smo imali pogrešan pristup u suočavanju sa prošlošću i načinu prenošenja informacija o tome šta se dogodilo. Naime, zbog toga što niko u regionu nije prihvatio srpske žrtve, ljudi u Srbiji su ljuti, i imaju problem sa prihvatanjem sopstvene krivice – objašnjava ona.

U traganju za drugačijim pristupom, pre dve godine Kardan je napravio izložbu o paralelnoj realnosti u Srbiji i na Kosovu za vreme NATO bombardovanja 1999. Na fantastičnim fotografijama prikazivano je stradanje običnih ljudi. Jedna pored druge bile su, recimo, fotografije kolona izbeglica na Kosovu i bombardovanje voza u Grdelici. Izložba je bila u Beogradu i Šapcu i posetilo ju je više od hiljadu ljudi. I prvi put sam u režimskim medijima videla da u jednoj rečenici stoje i srpske i albanske žrtve. Kad spojite stradanja u Srbiji i stradanja na Kosovu, u Srbiji se lakše apsorbuje stradanje na Kosovu – dodaje ona.

U istom cilju, naša organizacija je odlučila da uradi i godišnje kalendare sa fotografijama i kratkim biografijama borkinja protiv ratova 1990-ih. Kalendar – može da zvuči i neozbiljno i trivijalno. Ali, nisam želela da ove fascinantne i inspirativne žene predstavimo u monografiji koja će se jednom pročitati ili ne pročitati, pa odložiti i zaboraviti. Htela sam nešto što će dospeti do što većeg broja ljudi. A kalendari čitave godine stoje na zidu – kaže sagovornica Danasa.

Kardan je zasad uradio kalendare za 2020. i 2021, koji estetski lepo izgledaju, funkcionalni su, dobrog formata, sa crno-belim fotografijama koje asociraju na prošlost i nostalgiju. Urednica fotografija je foto-reporterka Marija Janković, dizajn i prelom je radio Marko Zindović, odštampao ga je Kaligraf, a partnersku podršku pružio Forum ZFD.

Dvanaest pionirki aktivizma

Kalendar za 2020. ovekovečio je 12 pionirki aktivizma u Srbiji koje su od početka raspada SFRJ, 1989. i 1990, svaka na svoj način, radile i delovale protiv ratova i zagovarale mir i suživot sa susedima. On je, dakle, posvećen nultim ženama – koje su utemeljile antiratni aktivizam kod nas i u tome bile najiskrenije, mada su se posle neki drugi proslavili i oteli im slavu. Htela sam da im odam počast, tim pre što je dobar broj njih zaboravljen. Bila sam ganuta njihovom reakcijom – mnoge su bile oduševljene idejom, i time da ih se neko seća. Ispunile su mi srce – kaže Grujić Zindović.

Ona dodaje da je kalendar za 2021. posvećen većim delom hrabrim ženama izvan prestonice koje su u svojim sredinama morale da imaju ogromnu hrabrost da iskažu svoj protest. Zadivljujući su njihovi napori, kao i njihovi učinci. U izboru su se našle „i dve legende koje su iz Beograda, ali je njihov rad imao veoma snažan link sa lokalnim aktivizmom“, kao i jedna antiratna aktivistkinja iz Crne Gore. Ogromnu zahvalnost, dodaje, duguje Bojanu Biliću, Tatjani Tabački, Branislavu Grubačkom Guti, Ceci Lukić i Vjeri Ruljić, bez čije pomoći ovakav poduhvat ne bi uspeo.

Na kalendaru za 2020. našla se Mensura Lula Mikijelj, sekretarka režije koja je prestala da se bavi tim poslom kad je, radeći na filmu Tito i ja, gledala kako gori Vukovar, te postala antiratna aktivistkinja, angažovana između ostalog u Beogradskom krugu, Krugu 99 iz Sarajeva, kao i grupi Živeti u Sarajevu, koja je u njenoj organizaciji dva puta posetila taj grad dok je bio pod opsadom. Tu je i Jelena Šantić, balerina, koreografkinja, teoretičarka baleta i jedna od najpoznatijih mirovnih aktivistkinja u Srbiji, koja je između ostalog bila angažovana u Beogradskom krugu, te bila jedna od osnivačica Centra za antiratnu akciju i Grupe 484. Poslednjih meseci svog života, a preminula je u februaru 2000, lepila je plakate Otpora i pozivala građane da izađu na predstojeće izbore na kojima poražen Slobodan Milošević. Na kalendaru je i Radmila Lazić, poznata srpska pesnikinja, osnivačica uglednog časopisa ProFemina, mirovna aktivistinja i jedna od osnivačica Civilnog pokreta otpora.

Predstavljena je, takođe, Borka Pavićević, dramaturškinja, kolumnistkinja, suosnivačica Beogradskog kruga, osnivačica Centra za kulturnu dekontaminaciju, te dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada za mirovne aktivnosti i doslednu borbu za ljudska prava, koje su prekinute njenom smrću 2019. Na kalendaru je i Lepa Mlađenović, feministička psihološkinja i aktivistkinja feminističkog, lezbejskog i antiratnog pokreta u Srbiji i regionu. Tu je i Biljana Jovanović, književnica, politička aktivistkinja koja se za vreme SFRJ borila protiv represije komunističkog režima, a početkom 1990-ih učestvovala u osnivanju i radu mnogih mirovnih organizacija, među kojima i Helsinškog parlamentra i Beogradskog kruga. Umrla je 1996. godine.

Tu je i Jelena Trpković, slikarka, koja je nakon što je njen suprug, književnik Milan Milišić, poginuo u napadu JNA na Dubrovnik 1991, postala aktivna učesnica u antiratnim protestima u Srbiji, a suosnivačica je Civilnog pokreta otpora. Onda Žarana Papić, koja je bila sociološkinja, antropološkinja, pionirka teorije feminizma u Srbiji, a ceo život, sve do smrti 2002, aktivistkinja koja se borila protiv represije, patrijarhata, a potom protiv rata i nacionalizma. Potom Olivija Rusovac, jedna od osnivačica lista Republika, Građanskog saveza Srbije i NUNS, koja se i danas bavi novinarskim aktivizmom i piše o potrebi demokratizacije srpskog društva i posledicama rata.

Svoju stranu na kalendaru ima i Sonja Prodanović, arhitektica, ekofeministkinja, a u vreme i nakon raspada SFRJ mirovna i humaniratna aktivistkinja, članica lista Republika, odbornica GSS i članica međunarodnih organizacija za prava žena i ekologiju. Mesto u njemu našla je i Sonja Drljević, radikalna levičarka, feministkinja i antiratna aktivistkinja, humanitarna radnica i borkinja za ženska i radnička prava. Umrla je 2017. Tu je i Fika Filipović, koja je početkom 1990-ih bila članica GSS, ali se brzo preorijentisala na ulični aktivizam, učestvovala u svim akcijama Žena u crnom, kao i na svim LGBT paradama dok je mogla da hoda, zbog čega su je zvali Gej mama. Danas, kad ima 91 godinu, čita, kaže, jedino Danas.

Još 12 antiratnih heroina

Kalendar za 2021. godinu, sa novih 12 antiratnih heroina, započinje fotografijom i biografijom Marije Srdić, dugogodišnje novinarke, konsultantkinje i trenerice u oblasti medija, feministkinje, antifašistkinje, učesnice u protestima protiv rata, borkinje za unapređenje ženskih prava koja uz to pruža pomoć ženama – žrtvama nasilja. Tu je i Selena Ristić Vitomirović, glumica, aktivistkinja, borkinja za ljudska prava i učesnica u uličnim antiratnim akcijama i protestima širom Srbije. U gradskom pozorištu u Zaječaru dobila je otkaz nakon 28 godina rada, kad joj je zabranjen i svaki angažman kao glumici. Ali, nastavila je da se bavi glumačkim i rediteljskim poslom, u društveno angažovanom omladinskom teatru.

Svoje predstavljanje na ovom kalendaru ima i Manda Prišing, elektroinženjerka, antiratna i građanska aktivistkinja i humanitarna radnica. Sa suprugom je 1993. osnovala Mirovnu grupu u Somboru, a godinama su se bavili povezivanjem rođaka i članova porodica iz Hrvatske i Srbije čije veze je pokidao rat. Mirovna grupa je zbrinula nekoliko stotina srpskih izbeglica iz Hrvatske. Porodica Prišing je trpela ogromne pritiske, među kojima je bilo i obaveštenje da za 24 sata moraju da napuste Sombor. I danas žive u tom gradu. Tu je i Biserka (Apić) Benković iz Sremske Mitrovice, koja je osuđena na četiri meseca zatvora jer je 1999. za vreme NATO bombardovanja „uz kafu sa kolegama iznela svoje mišljenje o režimu Slobodana Miloševića“. Bila je u pritvoru 17 dana, ali je Viši sud preinačio presudu na uslovnu i novčanu, te je puštena na slobodu. O njenom slučaju izvestili su brojni mediji, kao i Human Rights Watch i Amnesty International.

Mesto u kalendaru dobila je, takođe, Judita Popović, rođena u Žitištu, odrasla u Zrenjaninu, dugogodišnja sudinica i advokatica i članica Saveta REM. Bila je i poslanica u republičkom parlamentu (LDP). Početkom devedesetih protestovala je sa suprugom i dvoje male dece ispred kasarne u Zaječaru, kad su krenuli tenkovi na Vukovar i započelo njegovo granatiranje. „Svađala sam se i plakala 11. jula 1995. dok sam čitala tekst u Vremenu o događajima u Srebrenici. Svi su sve znali ako su hteli“, kaže.Predstavljena je i Aida Ćorović, dugogodišnja novinarka, antiratna i građanska aktivistkinja, te pokretačica Urban ina u rodnom Novom Pazaru, organizacije koja je promenila živote hiljadama mladih ljudi. Nakon prestanka ratova i smene Miloševićevog režima suočila se sa ogromnim pritiskom i sukobima religijske zajednice u Novom Pazaru, koje su rezultirale svakodnevnim pretnjama smrću. Preselila se u Beograd, gde i danas živi. Dobitnica je brojnih nagrada.

U ovogodišnjem kalendaru našla se i Sabina Talović iz Pljevalja u Crnoj Gori, jedna od prvih, najhrabrijih i legendarnih aktivistkinja u regionu. Ona je od početka 1990-ih mirovna aktivistkinja i aktivistkinja za prava i ekonomsko osnaživanje žena. Rukovodi Centrom Bona Fide Pljevlja. Zbrinjavala je izbeglice tokom ratova u bivšoj SFRJ, a poslednjih godina i izbeglice iz Sirije, Iraka, Avganistana i drugih sukobima ugroženih zemalja. Kroz njenu kuću i Centar koji vodi poslednjih godina prošlo je više od 7.500 izbeglica, a svakome za koga se pobrinula lično je umesila domaću pitu. Osnovala je prihvatilište u Pljevljima za žene i decu žrtve porodičnog nasilja. Svakodnevno je izložena brutalnim napadima nacionalista.

Svoje mesto ima i Klara Balint, koja je, početkom rata u BiH 1991, zajedno sa drugim ženama učinila poznatim malo selo Trešnjevac u blizini Kanjiže. Tada je muškarcima u selu stiglo više od 200 poziva na mobilizaciju, što je značilo da će svaki drugi otići na ratište. Klara, medicinska sestra, i još šest žena, odlučile su da se pobune i pokrenu proteste. Zabarakadirale su se u lokalnoj piceriji Zicer, a ubrzo su im se pridružili i ostali meštani. Formirali su Duhovnu republiku Zicer, koja je imala svoj Ustav, zastavu i himnu, te održavala tribine, koncerte i političke skupove. Pobunjeno selo ubrzo su opkolili tenkovi JNA i opsada je trajala duže od mesec i po dana. Ali, meštani su uspeli da se odbrane i niko od njih nije izgubio život na ratištu.

U kalendaru za ovu godinu nalazi se i Biljana Kovačević Vučo, jedna od najaktivnijih i najpoznatijih borkinja za ljudska prava u Srbiji i u regionu. Bila je veoma posvećena ne samo pružanju pravne pomoći građanima kojima su ugrožena ljudska prava, već i neumorna savetnica i podržavateljka svih koji su se u različitim oblastima borili za slobodu tokom 1990-ih. Vodila je i dobijala značajne sporove u odbrani prava novinara pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Osnovala je 1997. Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM), koji je postao vodeća organizacija u oblasti zaštite i unapređenja ljudskih prava. Do prerane smrti 2010. učestvovala je u osnivanju značajnih nevladinih organizacija u Srbiji posvećenih antiratnom aktivizmu i borbi za vladavinu prava.

Predstavljena je, takođe, i Vesna Pešić, mirovna i građanska aktivistkinja i političarka. Suosnivačica je prve mirovne organizacije u Srbiji 1991, Centra za antiratnu akciju, koji je između ostalog učestovovao u inicijativi za osnivanje Haškog tribunala. Učestvovala je i u osnivanju drugih nevladinih organizacija i radila na nizu projekata koji su se bavili lokalnim aktivizmom, vladavinom prava, zaštitom prava dezertera, pomirenjem u regionu i organizovanjem antiratnih protesta u Beogradu i drugim mestima u Srbiji. Od početka 1990-ih bila je angažovana i u Savezu reformskih snaga, a potom u GSS, gde je bila i predsednica. Bila je i jedna od ključnih ličnosti opozicione Koalicije zajedno. Narodna poslanica od 1993. do 2011, osim u periodu 2001-2005, kad je bila ambasadorka Srbije u Meksiku. Dobila je veliki broj međunarodnih i domaćih nagrada za zalaganja za mir.

Mesto u kalendaru ima i Maja Maršićević Tasić, dugogodišnja novinarka, a potom jedna od ključnih osoba u organizovanju aktivnosti udružene opozicije u borbi za svrgavanje Miloševićevog režima. Poginula je u martu 2001, u saobraćajnoj nesreći, neposredno nakon što je osvojena sloboda. U tom trenutku bila je šefica kabineta Gorana Svilanovića u Vladi SR Jugoslavije. U znak sećanja na Maju, „voljenu i nezaboravljenu ženu za sve nas koje smo bile na bilo koji način učesnice borbe protiv režima“, svake godine se dodeljuje nagrada Osvajanje slobode. Nagrada se dodeljuje ženama koje se svojim delovanjem bore za principe ljudskih prava, pravne države, demokratije i tolerancije u društvu.

Tu je i Zorica Miladinović, dopisnica Danasa iz Niša. Za nju se navodi da je beskompromisna antirežimska novinarka od ranih 1990-ih, koja je radila isključivo za antiratne medije, među kojima su Borba, Naša Borba, Deutsche Welle, Agence France-Presse. Izveštavala je za brojne domaće i strane medije, ne samo iz Niša već i iz oblasti koje su bile zahvaćene ratom ili etničkim sukobima, dokumentujući život u ratnim i posleratnim zajednicama. Poslednjih godina uporedo sa novinarstvom bavi se vladavinom prava, borbom protiv korupcije, monitoringom trošenja lokalnih budžetskih sredstava i medijskim konkursima, u saradnji sa brojnim organizacijama iz zemlje i inostranstva.

Nastavak sledi

Popularizacija antiratnog pokreta

Jelena Grujić Zindović rođena je u Nišu, u SFRJ. Završila je etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu i čeka odbranu master teze na Fakultetu političkih nauka iz međunarodnog humanitarnog i ljudskih prava. Sedamnaest godina radila je u Vremenu, kao i za brojne druge domaće i strane medije. Novinarstvo je za nju bilo alatka aktivizma – kako pomoći žrtvama, kako sanirati posledice ratova. Osam godina je bila saradnica u Fondu za humanitarno pravo. Onda je sa prijateljima osnovala organizaciju Kardan, sa željom da neguju kulturu sećanja i da se bore protiv zaborava i poricanja nedavne istorije. Jedan od njihovih fokusa je mapiranje, dokumentovanje i popularizacija antiratnog pokreta u Srbiji tokom 1990-ih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari