Protestantski kamion i Vučićev voz 1Foto: FoNet/ Zoran Mrđa

Petak, 18. januar: Slike s jučerašnjeg „bio Putin“ hepeninga prelivaju se i na današnji dan.

Tesan je jedan četvrtak da primi tu gomilu nacionalnog poniženja i sramote upakovanu u svečanost i diplomatiju, pa utisci „cure“ i u petak… Da vidimo šta je to sve juče bilo:

– autobusi, izmanipulisani narod dovučen u Beograd;

– Putin koji odbija da govori na kontramitingu i bude peruška kojom će se vlast zakititi (šta li je zaboga mislio taj Vučić kad je Vladimira Vladimiroviča pokušao da iskoristi za potrebe SNS promocije kao kakvu Aju Jung!).

– Dačić koji se u završnici posete visokog gosta laća mikrofona i peva!

Da, dominantan utisak u vezi sa svim ovim je da me je UŽASNO SRAMOTA!

Dan koji je počeo osećanjem stida zbog jučerašnjeg tandrbala spasava vest da su profesori Filozofskog fakulteta podržali proteste… To je ta emotivna klackalica na kojoj me ova zemlja „voza“ – vest zbog koje budem ljut i razočaran, pa onda vest zbog koje sam ponosan…

Idem večeras na prvi protest u Novom Sadu. Mom gradu. U 18,00 već je pun Pozorišni trg. Novosađani su tačni i odgovorni. Al tačni i provokatori – i oni na vreme stigli! Dve grupe provokatora tačnije. Jedni sa trubama i crnim kapuljačama, a drugi iz režimskog LSV-a. Ah to razmišljanje „neće niko znati da se švalerišem s vlašću – par duhovitosti stranačkoga lidera i sve ko rukom odneseno“.

Skup protiče dobro. Umeju Novosađani kad hoće! Bane (Trifunović) se „vadi“ za packe koje ovih dana deli opoziciji. Poziva na jedinstvo levih i desnih. Ajd’ dobro, jer je bio malo gorak ukus od stava koji je ličio na „glas opozicionog političara može na razglas na protestu – ili posthumno ili kad mu razbiju glavu štanglom“.

Vidim mnogo poznatih lica ali jedno BAŠ poznato – moj sin. Došao je sa kolegom s fakulteta, ali bez pištaljke! Dajem mu svoju. Dok je mali učiš ga da vozi bicikl, da pliva, da kaže izvolite i hvala… Kasnije – da ne ćuti kad mu gaze dostojanstvo. Tako nekako vidim vaspitanje.

Subota, 19. januar

Jutro počinje temom koja deluje da je pre iz domena nutricionizma nego politike… Više nekako vuče na „24 h kitchen“. Dakle – JAJA! S jajima ili bez jaja? Posno ili mrsno?

U ovom slučaju međutim jaja nisu bila razmatrana kao sastojak za kolač nego kao sredstvo iskazivanja građanske neposlušnosti…

Sve je počelo pozivom Jelene Anasonović da se u današnju šetnju ponesu jaja i da se njima gađa RTS, koji uporno ignoriše zahteve protesta. Ideju snažno kritikuju Kojo, Bane ali i mnogi drugi. Lično – nisam preterano oduševljen konkretnim predlogom, ali ipak naginjem tome da se protest malo začini, da ne kažem zabiberi, kad smo već u kulinarskom rečniku. Argument da su „mnogi gladni dok bi vi da se gađate jajima“ mi deluje nekako neubedljivo. Da su svi ti gladni na ulicama Vučić bi već davno odleteo. U svakom slučaju mislim da je osuda predloga bila oštrija nego što je bilo potrebno. Usput kritičari jaja podržavaju „žute prsluke“ koji su koristili nešto tvrđe argumente od jaja. Bura se stišala. Svi pozivaju na još jedan protest, sa ili bez jaja. RTS istrajno ignoriše proteste koji se dešavaju u sad već šest gradova, među kojima Novom Sadu i Nišu. Štede valjda dopisničku mrežu koju mi plaćamo svojim parama…

Večeras sam bio samo na početku protesta u Beogradu. Ali sam čuo Baneta i Koju. Čitam ovih dana „Besede“, Izbor iz svetskog besedništva, Kultura 1967, i tvrdim da bi Kojin govor mogao da uđe u tu antologiju. Kad čovek kaže tačno to što treba i taman tako kako treba a u publici najpre muk pa vrisak odobravanja – e tako je to otprilike bilo.

„Bežim sa časa“ i ne idem ispred RTS-a jer – ko je uspeo da nabavi kartu za koncert Đorđa Balaševića?!I Prvo – hvala Bebi za kartu i drugo – kreći u Novi Sad, zakasnićeš!

Koncert – četiri nezaboravna sata… Praznik duha, prepoznatljivog humora (ali uvek na nov način) poznate pesme i jedna nova „Čuvaj mi, Bože, Novi Sad zaposednut i poražen, gde je sada onaj lepi grad doteran i uobražen“.

Nedelja, 20. januar

Pita me ćerka šta pišem. Ja kažem dnevnik za Danas. Ona – pa, tata, ti ko neka Keri Bredšo! Ja kažem – ćeri, koga ti „pohvališ“ i s tabloidima bi bolje prošao…

U okviru Predsedništva Saveza za Srbiju se konsultujemo oko odgovora na zahtev Građanskog protesta „1od5milona“ koji je prezentovao Bane Trifunović, a ozvaničili u nedelju pre podne i organizatori protesta, kroz saopštenje u kome se traži plan od opozicije. Nema dileme da je zahtev protesta razuman i da treba da budemo konstruktivni. Prethodnih dana smo istina bili pod unakrsnom vatrom režima i javnih ličnosti sa protesta. Ali dok su jedni bili zlonamerni, ovi drugi su, siguran sam, bili u dobroj nameri. Na kraju mora da se sluša reč sa kamiona. U telefonskoj komunikaciji usaglašavamo tekst odgovora građanskom protestu, čiji smo i mi deo.

Ističemo da je plan opozicije nužan i da su program SZS od 30 tačaka i dokument opozicije o izbornim uslovima dobra polazna osnova, a prelazna vlada stručnjaka u kojoj neće sedeti niko od nas lidera opozicije najbolji garant da neće sve ostati isto kada smenimo ovo zlo.

Ponedeljak, 21. januar

Jutros na fakultetu potpisujem obrazac prijave teme za izradu jednog master rada. Reklo bi se uobičajen posao za profesora fakulteta. Nažalost masterantkinja je pre tri godine otišla u SAD da zaradi koji dolar, tamo je ostala i verovatno se neće vratiti u Srbiju. Jedna od najboljih studenata u generaciji položila je sve ispite i sada umesto o osiguranju u Srbiji piše temu o „zaštitnoj marži“ kao novom proizvodu u osiguranju useva u SAD. Svoje znanje će, nažalost, primenjivati van Srbije. Pod tim utiskom odlazim u Beograd na sednicu Predsedništva Saveza za Srbiju. Atmosfera je pozitivna i optimistična. Pored prijema novih članica u Konferenciju SZS razgovaramo o najvažnijoj temi – zahtevu protesta prema opoziciji. Na stolu imamo dva radna predloga teksta, nečega što bi trebalo u konačnom da predstavlja zajednički stav Saveza za Srbiju i celokupne opozicije o tome kako Srbiju vidimo sutra i kako do toga da dođemo. Nakon trosatnog temeljnog razgovora dajemo sebi rok do srede kako bi usaglasili tekst i do petka ga ponudili ostalim strankama i pokretima iz opozicije. Svesni da je najvažniji konačan sud učesnika protesta i građana. Na kraju dana još jedna odlična vest – profesori i saradnici Fakulteta političkih nauka podržali su zahteve protesta.

Utorak, 22. januar

Današnji dan u znaku pridavljenih medija! Uvod je bio sastanak Reportera bez granica sa Vučićem prethodnog dana kada je on ocenio da situacija „nije idealna i da je spreman da radi na poboljšanju“, dok su Reporteri bez granica ocenili da – Vučićeve izjave iskrenosti često protivreče ponašanju“ … hahaha! O, pa gospodo Reporteri bez granica – tako on to stalno.

Danas je u Davosu zablistao takođe na temu medijskih sloboda (inače vest „Vučić govori o medijskim slobodama“ preti da pomuti slavu svih viceva o Muji, Hasi i Malom Perici). Vrhunac nastupa u Davosu ipak je bio pokušaj relativizacije slučaja Milana Jovanovića – novinaru su spalili kuću ali Vučić o tome govori kao o, pazi sad – napadu na garažu! Moram objasniti Borku da onomad nisu njega napali nego je „došlo do pojave krvi na nekoj košulji“ ili „zabeležen napad na neku lobanju“.

Uveče gledam Upitnik. Barbarizam zahvatio i ovu emisiju, ako u njoj nije i nastao…

Sreda, 23. januar

Imamo KZŠ u Savezu za Srbiju. Promovišemo sedam novih članova. Novinare najviše zanima kada će se političari popeti na kamion i da li ćemo izaći na izbore. Nije stvar u penjanju na kamion. Važnije je skidanju sa Vučićevog voza, bez kočnica, koji ide pravo u provaliju, Srbije i njenih građana. Večerašnja vest: opozicija u Venecueli, nakon bojkota izbora i nepriznanja rezultata, preuzela skupštinu kako bi dobila prelaznu vladu i slobodne izbore. Svako ima svog Madura.

Autor je jedan od osnivača Saveza za Srbiju i lider Pokreta za preokret

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari