Svetska nagrada i toliko za sada! 1Foto: Privatna arhiva

Mada je Đerđ Konrad u planetarno članstvo živih stupio u poluanonimnom mestašcetu kraj Debrecina u Mađarskoj, život ga je dosta uspešno delegirao tamo i ovamo. Tako je za samo 86 godina uspeo da postane i slavan pisac i borac za ljudska prava.

Takođe, postao je i predsednik Međunarodnog PEN-a sa sedištem u Londonu i prvi čovek Akademije umetnosti u Berlinu, pa čak i član BG centrale SANU koliko i počasni doktor NS univerziteta. A uz sve to i sijaset književnih zvanja, priznanja i angažmana, ovaj eminentno evropski pisac nedavno se latio i žiriranja za međunarodnu književnu nagradu „Aleksandar Tišma“, što dosta govori i o ukupnom Tišminom autorskom rejtingu.

Tako će ovo svetsko priznanje Fondacija „Aleksandar Tišma“ (a ne i Fondacija NS 2021) već u junu premijerno uručiti prvom dobitniku, Laslu Darvašiju. I to – po sred Novog Sada, koji je bio i scena dešavanja najznačajnijih Tišminih dela.

Toliko o tome, tek da sopstveno razmatranje urbofilne teme otvorimo nekom blagorodnom i osvežavajućem vešću. A da ne bi ispalo kako smo lik i delo malopre opisanog Đerđa Konrada zarad tog osveženja zlorabili, evo i jedne njegove non-high-tech misli, kad se već priča povela o nečem većem od sela. Recimo, „Gradovi žive svoj život i ne brinu o tome da li su svetski gradovi ili nisu“, kaže Đ. K. I oko toga se valjda ne treba sporiti.

Da, svakako bez sporenja, bar dok isti ti gradovi ne dođu u situaciju da ipak moraju da brinu i o tom svetsko-gradskom ili bar evropsko-gradskom činiocu svog postojanja. Jer su se, recimo, baš kao naš Novi Sad, grad na Dunavu a ne na reci Kvaj, nedavno prihvatili ne samo časti nego i obaveze da do 2021. navežbaju kako da postanu Evropska prestonica kulture (EPK). Da bi pomenute godine to i bili. A da tokom tih 365 dana ni na čije srce ne zalegne rana, pogotovo ne neka (ne)kulturna. Dakle, da se ne brukamo. Ako već ne moramo.

Zločest bi se sad, baš kao i dobar, zapitao: Pa hoće li tako i biti? Pa biće, jer uvek tako mora biti da nekako mora biti, glasio bi moj današnji odgovor, s tek nešto malo krležijanske emfaze, ali i sa dosta zebnje u iskusnom kulturtregerskom srcu. A umetničkom pogotovo.

Zašto, upitala bi se ponovo mnoga seka, a još više svaki deka koji se, baš kao i Aleksandar Tišma, decenijama bavio kulturnom akcijom u NS lokalu i planetarnom globalu, pa čak nešto i zna o tome. Tako da mu, još dok se pita ZAŠTO?, ujedno polako sviće poneko sitno koliko i neprijatno odgovorno – hm, možda i ZATO!

Na primer?

Pa, upita se taj dobronamernik, kako to da se NS EPK, kao i novosadska i evropejska zadužbina, nije pridružila pomenutoj tišminskoj inicijativi koja je uz agilnog izdavača kakav je Akademska knjiga i par relativno poznatih lokalnih autora uspela da okupi ne samo u ovom tekstu jako popularnog Đerđa Konrada, nego i Petera Handkea, Ilmu Rakuzu, Matijasa Enara?… Sve sama teška art artiljerija, i to sa evropski slavljenim delom umesto đuladi. A EPK ni za džebanu da ih podrži, mada još nije kasno.

Neraspoloženje? Ili neznanje?

Odsustvo duha ili participativno lutanje?

Ili možda već zaista razložno postaje zanovetanje da NS EPK poslovodstvo kanda nije ni stručno ni lično senzibilizovano za selekciju i promociju primarnih vrednosti ljudskog stvaralaštva i njegovih rezultata koliko je zaleglo za naopako propagiranje sekundarne kultur-polit mantre o inkluzivnosti, participativnosti, razvoju publike, edukaciji edukatora itd. Što bi inače, kao i svuda u svetu, trebalo da su samo pomoćne alatke kulturnog razvoja, i sasvim u službi stvaralaštva. A ne na putu da ga zamene, kao klešta čoveka. O čemu neki, izgleda, još nisu razmišljali. Ali nastoje.

Bilo kako bilo, stvar će se nastaviti, a sva sreća da je Tišma rođen u Horgošu, pa su i Grad NS, Pokrajina i Republika finansijski donekle podržali stvar oko nagrade s njegovim imenom. Delom verovatno i zato da pisac ne bi još jednom prešao tamošnji granični prelaz i definitivno postao samo evropejac, a ne i Novosađanin. Zašto?

Pa u skladu s pojavom da ga u njegovom gradu zdušno navode u bid-buku NS EPK kao stožernu ličnost NS kulture ikad, i u totalu, ali ga u istom tom EPK ipak ne smatraju dostojnim/podobnim da podrže njegovu nagradu, niti da njegovo svetski znamenito ime iskoriste za rezidencijalni i memo-centar kao mesto susreta, razmene, dijaloga i sličnih interkulturalnih dobrobiti (čuj, brate – benefita!) koje NS EPK inače treba da razvija.

Ne, umetnik za EPK nije lasno biti.

Amater će, kanda, opet pobediti!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari