Tko to (stvarno) demontira Hrvatsku 1Foto: EPA-EFE/GEERT VANDEN WIJNGAERT / POOL

Koliko god moglo u ovoj situaciji zvučiti cinično, čini se kako je ruska agresija na Ukrajinu aktualnom hrvatskom premijeru došla kao naručena.

Zastrašujući i sve krvaviji rat u toj zemlji, prijeteća humanitarna katastrofa kao i Putinova prijetnja da će Rusija, ako se NATO na bilo koji način uključi u sukob na strani Ukrajine, uporabiti i nuklearno oružje kako bi (o)branila svoje, navodno ugrožene nacionalne (u stvari imperijalne) interese, izazvali su diljem Europe, pa tako i u RH pravu konsternaciju i strah i sve domaće probleme (prijeteća inflacija, enormno poskupljenje energenata i hrane…) i afere bacila u drugi plan.

A, praktički do jučer oporba, predsjednik države, mediji, civilno društvo i javnost zgražavali su se nad brojnim koruptivnim aferama Plenkovićevih ministara i po tko zna koji puta svjedočili kako u ovih šest godina njegove vlasti odgovornost, poštivanje zakona i uvažavanje moralni normi i vrijednosti „ne stanuju u HDZ“.

Na brojne primjedbe kako taktikom okretanja glave od sveprisutnog kriminala, korupcije i neodgovornosti u HDZ i Vladi neće postići toliko željeni mir u vlastitim redovima i kako je to, ne samo duboko nemoralan, već i nefunkcionalan upravljački model, Plenković je reagirao sve nervoznije, ustvrdivši kako mu, prije svih neskloni mediji smještaju i podmeću, te da se radi o očevidnom pokušaju destabiliziranju njegove Vlade, ali i demontiranju RH, a na sve učestalije zahtjeve za smjenom kompromitiranih ministara on je orbi et urbi poručio da se oporba može „postaviti na trepavice“, ali rekonstrukcije Vlade neće biti.

GORE-DOLE: Samo mjesec dana prije Plenkoviću se (u)činilo da je, nakon pozitivnog odgovora iz Bruxellesa kako će Europska komisija napraviti presedan i Hrvatskoj produžiti rok (nikome dosad nije) korištenja sredstava za sanaciju šteta od potresa u Zagrebu do lipnja 2023 (redovni rok istjecao u lipnju ove godine, a financijska sredstva praktički nisu bila ni načeta), svim kritičarima koji su sumnjali u takav ishod (pa i autoru ovog teksta) obrisao nos i da njegove akcije u javnosti stoje da bolje ne mogu.

Osobnom intervencijom, na sreću stotina obitelji čiji će se domovi ipak obnavljati sredstvima EU, spasio je gotovo 700 milijuna eura za koje smo svi tvrdili kako su nepovratno izgubljeni i u svom prepoznatljivom, arogantnom stilu nije mogao skriti trijumfalan osmijeh.

Ali praktički, već sutra samozadovoljni osmjeh mu se sledio na licu, jer je saznao da je DORH (Državno odvjetništvo) dao uhititi njegovog ministra graditeljstva i državne imovine Darka Horvata (u čijem mandatu niti jedna kuća nije bila obnovljena) bez ikakvog prethodnog upozorenja.

Ujedno, ova je akcija u javnosti otvorila diskusiju i pred struku postavila pitanje: može li odvjetništvo bez da unaprijed upozori premijera, kao najmoćniju osobu sustava, uhapsiti člana njegove Vlade?

Pravna je struka gotovo unisono zaključila kako za bilo kakvo upozorenje nema potrebe, jer za to ne postoji nikakvo pravno niti zakonsko uporište, dok je predsjednik države Milanović bio suprotnog mišljenja i time praktički podržao premijera.

Plenković, „iznenađen i uvređen“ hitno je sazvao sjednicu Vlade i osuo paljbu po glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj Šipek tražeći pojašnjenje za takvo postupanje, uz put je (ne)izravno podsjećajući kako je upravo zahvaljujući njemu i Vladi koju vodi došla do moćne pozicije na kojoj se nalazi.

Ali, šefica DORH, koja je nedavno tako benevolentno pokušala zataškati koruptivnu aferu vezanu uz slučaj Plenkovićeve miljenice i bivše ministrice Gabrijele Žalac, nakon čega je bila izvrgnuta podsmijehu javnosti, odlučila je popraviti svoj image, odbila je komentirati premijerov istup, istaknuvši kako je tužiteljstvo neovisno u svom radu.

„PO BABI I STRIČEVIMA“: Plenkoviću je bio sporan i tajming Horvatova uhićenja (subota rano ujutro); upitao se zašto je DORH baš sada tako ažuran, a kazneno djelo datira još iz 2018, ali zaboravio je kako ga je tek nedavno, njegova do nedavno najbliža suradnica, prije no što je bila uhićena optužila da je mimo natječaja, „po babi i stričevima“ dijelio bespovratne subvencije stranačkim i osobnim prijateljima, a radilo se, po riječima premijera, tek o pišljivih par milijuna kuna.

Horvat je tvrdio kako za sebe ništa nije uzeo, praveći se lud kako ne shvaća zašto su ga „zbajbočili“, kad nije učinio nikakvo ozbiljno kazneno djelo.

I tako Plenković mjesec dana nije imao ministra graditeljstva (prije par dana konačno je odlučio na tu funkciju postaviti Ivana Paladina, poduzetnika bliskog HDZ), a obnova potresom razorenih kuća stoji, što jasno ilustrira kako mu obnova, usprkos zaklinjanju nije prioritet.

Pokazalo se zapravo kako premijer nema u svom okruženju ljude od povjerenja; istina, pokušao je na to mjesto nametnuti koalicijskog partnera, čelnika nepostojećeg HNS (narodnjaci) Stjepana Ćuraja, „čovjeka bez ikakvih osobina“, izuzev bezpogovornog oportunizma, što je naišlo na otvoren otpor ostalih, jačih koalicijskih partnera (liberala).

Takav bunt protiv Plenkovićevog kadroviranja do jučer je praktički bio nezamisliv.

DORH je pokrenuo istragu i protiv aktualnog potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića u kojoj istražitelji tvrde da je dijelio poticaje mimo kriterija usmjeravajući ih poduzetnicima bliskim svojem SDSS; šef stranke Pupovac ga je uzeo u zaštitu, ali čini se kako je samo pitanje tajminga kad će tužiteljstvo i za njega zatražiti skidanje imuniteta i pokrenuti postupak.

Kao što je već od premijera zatražilo za Josipa Aladrovića, ministra rada, mirovinskog sustava i socijalne skrbi zbog toga što je, prije nego li je ušao u Vladu, kao čelnik HZMO (mirovinskog osiguranja) zapošljavao partijske kompanjone, ali budući se radi o kaznenom djelu za koje je zaprijećena kazna do pet godina zatvora, DORH po zakonu mora (za)tražiti od šefa Vlade skidanje dužnosničkog imuniteta kako bi se pokrenuo postupak.

Govori se da je pod ozbiljnom istragom i ministar gospodarstva Tomislav Ćorić (pogodovanje investitorima vjetro-parka Krš-Pađen); zapravo sve su to krakovi kriminalne hobotnice na koje je ukazala nekada moćna HDZ-ovka Josipa Rimac, koja je nakon uhićenja progovorila; shvativši da su je njeni iz stranke „pustili niz vodu“, istražiteljima je ponudila tone inkriminirajućih materijala protiv Plenkovićevih ministara.

Dodajmo tomu i nedavno razotkrivenu aferu oko Plenkovićevog predstojnika Ureda, Zvonimira Frke-Petešića kojem su Državne nekretnine promptno obnovile u potresu devastirani stan, iako je za druge, obične građane obnova njihove imovine „nemoguća misija“.

A, sporan je i način kako je Frka-Petešić došao do raskošnog, službenog stana u centru Zagreba; uostalom kao i u slučaju rješavanja stambenog pitanja ministra obrane Marija Banožića, na što je upozorilo i Vijeće za spriječavanje sukoba interesa, kao i Maja Đerek donedavna direktorica sektora za poslovne prostora u Državnim nekretninama, koja je proteklih tjedana USKOK istražiteljima iznijela niz insajderskih podataka koji debelo optužuju Plenkovićeve ministre.

Onda je jasno zašto se premijer našao u gotovo bezizlaznoj situaciji; stoga i ne čudi zašto još uvijek nije odgovorio na DORH-ov zahtjev za skidanje imuniteta Aladroviću, zašto ga još uvijek proučava, jer mu, a on je toga svijestan, prijeti eskalacija sličnih zahtjeva, a potom će ipak, ma koliko se tomu odupirao morati pristupiti rekonstrukciji Vlade.

Svaki odgovoran političar bi nakon svih silnih afera, u ime političke higijene raspisao prijevremene izbore, ali ovo je Hrvatska, a budući se radi o Plenkoviću, onda su to zaludna očekivanja; on uporno, dakako bez ikakvih dokaza, ponavlja kako se radi o neviđenoj harangi protiv njega osobno i Vlade, koja se po njegovom „skromnom“ mišljenju pokazala daleko najboljom od svih prethodnih.

Svijestan neizvjesnosti ishoda takvog poteza odlučio se za nastavk starih, provjerenih metoda zavlačenja, balansiranja, manipuliranja i potkupljivanja suradnika i partnera, računajući (čini se s pravom) na razjedinjenost slabe oporbe koja javno zaziva izbore, ali moli Boga da do njih što kasnije dođe.

„SLAVA UKRAJINI“: Oporba je zbog svjetske krize izazvane ratom u Ukrajini, Plenkoviću dala tjedan dana mira (osim toga, premijeru je nedavno preminuo otac), kako bi se usredotočio i na obveze koje povodom toga ima u Bruxellesu, a u Saboru su sve stranke unisono, uz samo jedan suzdržan glas (dr Katarine Peović iz Radničke fronte) usvojile Deklaraciju o Ukrajini kojom su najoštrije osudile rusku agresiju na suverenitet, neovisnoist i teritorijalni integritet te države.

Čak su (naravno privremeno) prestali fajtovi između premijera i šefa države koji su se napokon oko nečeg usuglasili.

Sve će to Plenković pokušati kapitalizirati i na „prijetećim ratnim ugrozama“ koje se bez ikakve dvojbe preljevaju i na bliže regionalno okruženja RH, što je moguće duže i bolje plivati, ne bi li tako ublažio nezadovoljstvo i strahove javnost ili ih čak posvema preokrenuo sebi u korist.

Nesporno, Plenković je najodgovorniji za sve lopovluke i marifetluke svojih ministara, ali on se uporno pravi nevješt i stalno se pita: tko to namjerno destabilizira i demontira RH?

A odgovor je jednostavan i kristalno jasan: „Zna se, HDZ“. Plenković i njegova korumpirana klika su do savršenstva doveli sustav klijentelizma i kleptokracije, koji su (p)ostali conditio sine qua non, odnosno modus operandi njihove politike.

I stoga upravo on u ovim teškim vremenima za čitav pravdoljubiv svijet ima nebrojeno razloga klicati „Slava Ukrajini“, jer se kroz destabilizaciju Ukrajine, zapravo stabilizira Plenkovićeva pozicija u vlastitom dvorištu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.