Ustav i rodna ravnopravnost 1Foto: Medija centar

Polazeći od prava građana i građanki da aktivno i neposredno učestvuju u dijalogu o ustavnom identitetu zajednice, Ženska platforma za razvoj Srbije od 2017. daje svoj doprinos dijalogu o promenama Ustava Srbije i posvećuje posebnu pažnju pitanju konstitucionalizacije rodne ravnopravnosti.

Nakon što smo naše stavove iznele u dokumentu Budući ustav Srbije u kontekstu Ženske platforme za razvoj Srbije, a u junu 2021. organizovale debatu na temu Ustavne promene – urodnjavanje ili odbrana? pozabavile smo se i odnosom prema rodnoj ravnopravnosti u ustavnoj tradiciji Srbije, od prvog ustava iz 1835, do aktuelnog, iz 2006. godine.

Pogled unazad na razvoj ustavnosti u Srbiji omogućuje da se u kontekstu društvenih prilika u konkretnom vremenu prate promene u urodnjavanju ustava Srbije. Studija Rodna ravnopravnost u Ustavima Srbije (http://library.fes.de/pdf-files/bueros/belgrad/18382.pdf) je svedočanstvo o dugom i trnovitom putu kojim se išlo u procesu konstitucionalizacije rodne ravnopravnosti i postepenomosvajanju slobode za sve građane i građanke. Razvoj ustavnosti u Srbiji pokazuje da se proces konstitucionalizacije rodne ravnopravnosti odvijao u više etapa koje odlikuju neke zajedničke karakteristike.

U kontekstu liberalnog konstitucionalizma, koji odlikuje evropsku ustavnost XIX veka, pa i ustavni razvoj Srbije, garancije ljudskih prava uključuju osnovna lična prava, a potom i neka od političkih prava koja se načeno garantuju svima. Pravo na ravnopravnost se izričito ne garantuje, a rodna dimenzija ljudskih prava izostaje. Ustavi tog vremena regulišu status žena u odredbama o postupnom nasleđivanju krune u kome je položaj žene redukovan na njenu reproduktivnu ulogu i rodbinsku vezu (majka, supruga, udovica, sestra) sa muškarcem koji nasleđuje krunu.

Pravac u kome se potom odvija konstitucionalizacija rodne ravnopravnosti trasira socijalna pravda kao temeljni princip koji uz vladavine prava karakteriše liberalno-demokratsku ustavnost s početka XX veka. I u tom razdoblju ustavnost Srbije je deo evropske ustavne tradicije u konceptualnom smislu i u garantovanju radnih i socijalnih minimuma socijalne sigurnosti i zaštite reproduktivne uloge žena.

Ustav i rodna ravnopravnost 2

Pomak u konstitucionalizaciji rodne ravnopravnosti u drugoj polovini XX veka rezultat je uticaja ustavnosti socijalističkih zemalja kojoj u tom vremenu pripada i Srbija. Period socijalističke ustavnosti karakterišu jemstva osnovnih ličnih prava, kvalitativno proširivanje sadržaja i obima radnih i socijalnih prava kao i socijalne zaštite u skladu sa principom socijalne pravde. Po prvi put garantuju se i politička prava, posebno pravo glasa i pravo žena da učestvuju u odlučivanju o javnim poslovima, pravo na ravnopravnost i sloboda odlučivanja o rađanju.

Pokušaj da se identifikuju neke zajedničke opšte karakteristike koje odlikuju konstitucionalizaciju rodne ravnopravnosti u ustavima zemalja tranzicije s kraja XX i početka XXI veka nailazi na teškoće, jer komparativnu ustavnost kao i ustavnost u Srbiji odlikuju protivrečne tendencije koje se reflektuju i na konstitucionalizaciju rodne ravnopravnosti. Ove protivurečne procese karakteriše s jedne strane restrikcija posebno socijalno-ekonomskih prava, ali i princip socijalne pravde i socijalno odgovorna država koja vodi politiku jednakih mogućnosti i preduzima posebne mere usmerene na otklanjanje rodno zasnovane diksriminacije i postizanja rodne ravnopravnosti, s druge strane.

Koraci u pravcu stvaranja ustavnih pretpostavki za otklanjanje rodnih nejednakosti i prevazilaženje rodnog jaza ukazuju na napredak, ali ne i da je cilj ostvaren, a ravnopravnost žena i muškaraca i praktično postignuta. Još puno toga je pred svima nama. Ustavne promene koje predstoje dobra su nova prilika da se ostvari željeni napredak.

Stavovi izrečeni u tekstu pripadaju isključivo autoru i ne predstavljaju nužno zvaničan stav Misije OEBS u Srbiji

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari