Zveckanje oružjem u BiH

Ivana Korajlić: Već nekoliko godina u Republici Srpskoj jača policija s krajnim ciljem da se ovdje uvede policijska država. Izmjenama zakona o policiji predviđa se, ne samo formiranje rezervnog sastava od 1000 policajaca, nego se i proširuju ovlaštenja policijskih službenika što može dovesti do ozbiljnih kršenja ljudskih prava i upotrebe policije u političke svrhe, čega je bilo i do sada. Sada se to samo legalizuje.

Adnan Huskić: Možete samo zamisliti kakvu bi reakciju izazvalo izvođenje naoružanog rezervnog sastava policije Republike Srpske na međuentitetsku liniju ili njihovo patroliranje u povratničkim naseljima u Republici Srpskoj. Danas se zvecka oružjem i sa jedne i sa druge strane u ambijentu bremenitom strahom i nepovjerenjem. Nadmetanje u jačanju i naoružavanju policijskih snaga pokazuje da su stvari počele da se izmiču kontroli, da se već sada nalazimo u vrlo ozbiljnoj situaciji.

Korajlić: Dovoljno je da na ulicu pošaljete i manji broj od 1000 rezervnih policajaca koji neće proći adekvatnu obuku, da neko od njih zapuca kad malo više popije, pa da sve to eskalira do neviđenih razmjera. Sve je to jako opasno u situaciji u kakvoj se danas nalazi Bosna i Hercegovina.

Huskić: Ako sudimo po Dodikovim potezima, dalo bi se zaključiti da on uvodi vojsku na mala vrata, iako Dodik uvijek ima dvije priče za dvije publike ili sto priča za sto publika, ovisno o tome s kim razgovara, kome se obraća i u kom kontekstu i kapacitetu to radi. To je još jedan od poteza u cilju jačanja prerogativa Republike Srpske koje on po pravilu ističe kada se nađe u društvu sa srbijanskim predsjednikom, bez obzira koji je predsjednik u pitanju, zato što ih je Dodik do sada promijenio najmanje tri. Ne znam da li je reč o strategiji sa jasnim političkim ciljem ili je to naprosto tumaranje kroz prostor koji se Dodiku stalno otvara zbog nevjerovatne indolentnosti međunarodnih aktera

Korajlić: Sve to zajedno podsjeća na početak devedesetih. S jedne strane, imamo potpunu indolentnost međunarodne zajednice, a, s druge, i kada međunarodni predstavnici reaguju, lokalne vlasti to potpuno ignorišu. Teško je očekivati i da će se građani pobuniti, pogotovo kada su suočeni sa takvim represivnim aparatom, kao što je onaj u Republici Srpskoj, koji prijeti da će hapsiti kako mu se prohtije.

Adnan Huskić: Ovo sadašnje nadmetanje oko rezervne policije može se izmaći kontroli. Vara se onaj ko misli da – kada naoruža hiljadu ljudi i pusti ih na ulicu bez odgovarajućeg treninga i jasnog mandata – može u potpunosti kontrolisati situaciju.

Korajlić: Nacionalnim stankama u Bosni i Hercegovini odgovara da se konflikti stalno podstiču. Tako lakše kontrolišu svoje glasače i drže pod kontrolom institucije, a riječ je prije svega o parama. To im uopšte ne smeta da međusobno sarađuju kada su u pitanju kriminal, korupcija i raspodjela plijena. Nije ovde priča samo o međuetničkom nadmetanju u naoružavanju, prije bih rekla da je riječ o zastrašivanju vlastitog naroda.

Huskić: Građani su uznemireni i to je pobjeda politike nacionalnih stranaka – stvorena je psihoza da ljudi ponovni rat smatraju realnom opasnošću. Oni su postigli svoj cilj – na podizanje tenzija reagujemo upravo onako kako oni od nas očekuju.