Balkanski političari: Skupa odela i jeftine reči 1Foto: Beta/Saša Đorđević

Eksperti iz Hrvatske, Srbije i BiH političarima koji vladaju scenom zameraju na lošem ponašanju, ispraznom govoru i nepripremljenosti na ozbiljne diskusije.

Balkanska politička scena rezultat je negativne selekcije stranačkih filtera u kojoj se, uglavnom, biraju neadekvatni kadrovi, piše Al Jazeera Balkans.

I oni koji od politike beže kao đavo od krsta, ponekad će neminovno upasti u njene kandže. Nastup kravatiranog političara, koji pokušava uverljivo objasniti zašto je narodu loše i pritom upirati prstom po belom svetu tražeći krivca za siromaštvo, podjele i hroničnu krizu podneblja, često će shrvati i one najotpornije na maligne bolesti društva širom naše regije.

Verbalna agresija političara na um naroda nastala je, valjda, kada je nastala i sama politika, a tada je izronila i njihova potreba (a valjda i obaveza), za konstantnim pojašnjavanjem, uveravanjem, usmeravanjem i poticanjem na „prihvatljivo“ razmišljanje i delovanje glasačkog tela. Sve u jednom cilju – „u pravu sam i glasajte za mene“.

Pritom su neki više, neki manje vešti. Mada ta podela važi za kompletnu civilizaciju, rašireno je razmišljanje da su naši prostori specifični, kako po svemu drugom, tako i po nastupima političara koje smo svakodnevno prisiljeni slušati, ne samo zbog hronično loše situacije u kojoj živimo, već i zbog načina na koji nam se ta naša realnost prezentuje.

Šta političari pričaju, kako se ponašaju, kakav im je stav prema ljudima…, to su pitanja na koja će prosečni ljudi uglavnom dati kratke, jednostavne i nimalo diplomatske odgovore, siti dvodecenijskog ispiranja mozga.

‘Oslobođeni’ morala i etičkih normi

„Kod nas se politika svodi na retoriku – malo se radi, a mnogo se priča. Politika je ozbiljan posao koji zahtijeva posvećenost, serioznost u pristupu i efikasno rešavanje problema, a svedoci smo da većina naših političara ne poseduje ove kompetencije. S obzirom na to da je politika postala najunosniji posao i najbrži način za ostvarivanje finansijske koristi, politička scena je šarolika i više podseća na estradnu nego na političku. Vrlo malo je onih koji svojim kompetencijama i znanjem mogu delovati u ovoj oblasti, a mnogo više je onih koji su ‘oslobođeni’ morala i etičkih normi“, ističe Semina Ajvaz, šefica Odsjeka za komunikologiju na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, te dodaje da njeno mišljenje ima uporište u prepucavanjima političara na dnevnoj bazi, populističkim izjavama, vraćanju u prošlost i ratne sukobe, isticanju nacionalnog ideniteta i personalnom vrijeregionđanju.

Dodik negiranjem državnog do publiciteta

Opisujući Milorada Dodika, Ajvaz se ne može oteti dojmu da je on najveća opasnost po razgradnju države.

„Riječ je političaru koji omalovažavanjem i negiranjem države i državnih instituacija stječe publicitet. Kontardiktorno je negirati sve što ima prefiks državnog, a istovremeno sjediti u Predsjednišvu BiH. U rovitoj državi kao što je BiH, gdje rane još uvijek nisu zacijelile, najblaže rečeno, neetički je potpirivati daljnji razdor među narodima i javno izražavati stavove u kojima se podržavaju presuđeni ratni zločinci i nepoštuju žrtve rata“, tvrdi Ajvaz.

I ostali eksperti iz Hrvatske, Srbije i BiH o političarima koji vladaju balkanskom medijskom scenom, imaju uglavnom negativno mišljenje. Zameraju im na lošem ponašanju, ispraznog govoru i nepripremljenosti na ozbiljne diskusije, a neki tvrde da su im zajedničko samo „skupa odela i jeftina rečitost“.

Krešimir Macan, hrvatski stručnjak za političku komunikaciju, tvrdi da je takva politička scena rezultat negativne selekcije stranačkih filtera u kojoj se, uglavnom, biraju neadekvatni kadrovi. Umesto onih kojima je komunikacija jača strana, biraju one druge.

“Zbog toga su školovani političari i diplomati poput Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović, ili lideri poput Aleksandra Vučića, prokušani u stranačkim bitkama i educirani kasnije, više iznimka nego pravilo”, stav je Macana.

Mnogi će se složiti da pozicija političara koji iskače iz mase pripada predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Ako ćemo nabrojati njegove javne istupe, možemo konstatovati da je neprikosnoveni lider naših prostora.

‘Plačljivi čestogovornik i dugogovornik’

No, Ajvaz ga naziva „balkanskim kraljem spina“, koji ništa ne radi stihijski, već pomno planirano i organizirano, političarem koji ima savetnike i koji zna prikupiti publicitet, diplomatom i manipulatorom u govorima, koji su pomno kreirani i uverljivo prezentirani.

Plenković je prototip onoga što Evropa hoće

Opisujući hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, Macan je rekao da se radi o prototipu onoga što Evropa hoće od nove generacije političara.

„Savladao je sve korake u tom smjeru, a sad su pred njim izazovi svladavanja ovih izazova koje donose digitalni mediji u demokracijama, jer će to biti nužna vještina u svakoj demokraciji u kojoj vlada sloboda medija. Morat će proraditi na govorima i općenito porukama da iz dosta kriptičnog eurokratskog stila prijeđe u izričaj prihvatljiviji masama“, kaže Macan.

Dobrivoje Stanojević, redovni profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu, Vučića naziva populistom, „patetičnim, antidemokratskim, bledim čestogovornikom i dugogovornikom“.

„Njegovo ophođenje ide od plačljivosti i snishodljivosti do svađalačke raspričanosti kojim se, praktično, ponižava parlamentarna demokratija i ukida nezavisno novinarstvo i sudstvo“, kritički tvrdi Stanojević.

Navodeći za primjer Milorada Dodika, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Stanojević navodi da je on „mnogo odlučniji i principijelniji“ od Vučića, no…

„Kod njega su očiti elementi populizma, pa i političkog vulgarizma. U nastupu je prek, osoran, dikcijski neartikulisan, često nespreman da sasluša ako može da predvidi neprofesionalnost s druge strane. To mu, ponekad, daje na značaju i na retoričkoj nepredvidljivosti“, kaže Stanojević.

Mnogi će se složiti da je Dodik u vrhu liste političara koji će u veoma kratkom roku izazvati gomilu komentara i reakcija, ovakvih ili onakvih. Kakve god bile, njegove izjave gotovo nikada ne ostanu neprimijećene.

Macan Dodikovo djelovanje u javnosti potkrepljuje stanjem u BiH, u kojem “takvo ponašanje može opstati”, jer, kada argumenti više ne vrijede, “uvijek ima sreću da uvijek može zaigrati na nacionalnu kartu. A Ajvaz ga naziva najnegativnijim političarem.

‘Nezanimljivi Džaferović’

„Odstupa od svega onoga što je propisano u udžbenicima, bez pravljenja razlike između komuniciranja u javnom i privatnom prostoru. U svim istupima ima pristup pregovorima u smislu pobjednik-gubitnik, centralizovao je autoritet i očekuje poslušnost. Tokom medijskih istupa  u obraćanjima je dominantan i ima stil buntovnika”, tvrdi Ajvaz.

Uspešni Haradinaj i mrzovoljni Izetbegović

Govoreći o uspešnim političarima iz naše regije, Stanojević je spomenuo i kosovskog premijera Ramuša Haradinaja, kojeg je stavio u vrh poretka.

„Najuspešniji političar, trenutno, svakako je Ramuš Haradinaj. On uspeva da jasno, strogo i dosledno vodi svoju politiku, čak i da se arogantno i nesimpatično suprotstavi mišljenju moćnije većine, bez obzira na prividnu nespretnost i sumnjivu prošlost“, ističe Stanojević.

A na drugom kraju lestvice, uz već pomenutog „dugovladajućeg i plačljivog“ Vučića, on postavlja i Bakira Izetbegovića.

„To je zbog nesamosvojnosti, nekooperativnosi i uporne želje da se krivci za neuspeh traže samo na jednoj strani. Govori su mu ravni, mrzovoljni i subjektivno nemarkirani. Previše su neposredni i suviše posredni kad ne treba, napadno smireni i uglavnom neinventivni“, tvrdi Stanojević.

Ona se osvrnula i na člana Predsedništva BiH iz bošnjačkog naroda Šefika Džaferovića, za kojeg kaže da je „lišen emocija“, te da su mu potrebni intenzivniji stručni saveti ili treninzi u oblasti odnosa s javnošću.

“Džaferović zna pomno izabrati riječi prilikom javne komunikacije, ali izjave su mu lišene emocija i dinamike. Ne pribjegava populističkim izjavama, dosta je umjeren, staložen, ali često i nezanimljiv. Ima pozitivan pristup, ali i minimalnu mjeru centralizacije autoriteta, što upućuje na nedostatak liderskog kapaciteta. Posjeduje veliko političko iskustvo koje ne ispoljava na ispravan način, a u obraćanjima mu dominira administrativni stil političkog jezika koji je neprilagođen i funkciji koju obnaša, ali i širim masama“, mišljenja je ona.

Kolinda Grabar-Kitarović je česta tema komentara na društvenim mrežama, zbog čega se nedavno i sama požalila na “seksistički” tretman. Njena figura, odevanje, izgled iz mladih dana, posete nogometnim utakmicama…, mnogo su učestalija tema od njenih isključivo političkih nastupa.

Dok Macan u njoj vidi odličan primer modernog političara koji “zna prepoznati važnost društvenih mreža, zna jezike i sjajno izgleda”, Stanojević tvrdi da su “njeni govori poluobavešteni i nespretni, mada umiveni, sa elementima napadne glumljene pristojnosti”.

Ajvaz je mišljenja da mnogo polaže vizuelnom identitetu, ali i da je brzopleta.

„Nedostaje joj spontanosti i prirodnosti. Čini se da je mnogo bolja u jednosmjernoj komunikaciji gdje govor unaprijed pripremi, nego kada odgovara na nenadana pitanja. Čini se da joj ponekad nedostaje mjere, i da simpatije Hrvata iz BiH pokušava zadobiti populističkim i nacionalističkim porukama i miješanjem u unutarnju politiku BiH. Nerijetko sebe stavlja u središte pozornosti, kao što je to učinila na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Bez obzira što je bila pod velikim utjecajem emocija i što je i ona od krvi i mesa, smatram da se trebala predstaviti na dostojanstveniji način, mada ne mislim da joj je to ponašanje umanjilo popularnost među ciljanom skupinom“, kaže Ajvaz.

‘Vučić komunicira efikasno’

Svi naši sagovornici složni su da većini političara s naših prostora treba dobra poduka iz ponašanja i politologije. No, nisu svi u istom košu, pa tako Macan izdvaja Vučića, kojem, kako kaže, treba najmanje korekcija na tu temu.

“Vučiću trebaju ponajmanje, jer on razumije važnost strateškog komuniciranja. On je puno uložio u edukaciju sebe i svojih ljudi, na svim razinama i razradio cijeli sustav. Vrlo efikasno komunicira. Neću ulaziti u demokratičnost u Srbiji, ali s aspekta komunikacija konzultira se s najboljima, govori Macan, te konstatira:

„Problem je ako političarima trebaju i druge edukacije prije onih o komuniciranju. Saborski zastupnici u Hrvatskoj su dobili komunikacijski šipak struke u Hrvatskoj, kao najgori komunikatori. A u susjedstvu je samo još gore. Milorad Dodik smišljeno komunicira na taj način, provocira i uspješno navlači bijes javnosti i već godinama u konačnici ostvaruje svoje političke ciljeve”, navodi Macan, uz napomenu da takvima Željko Komšić predstavlja idealnu protutežu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari