Foto: Đorđe Arambašić Razlog prvi: Kućerda u kojoj se nalazi restoran 27 nekoć je bila vlasništvo Milana Stojadinovića, omiljenog ministra finansija Baje Patka Pašića i nestašnog mu sina Baje Malog Pašića. Sa obojicom je Stojadinović, postavljajući temelje radikalskog zlehudog carstva što seže do današnjih dana, učestvovao u brojnim korupcionaškim aferama. Stojadinović nikada nije krivično odgovarao za afere oko obveznica za ratnu štetu, nabavke i remonta železničke opreme, Blerovih i Krojgerovih zajmova. Baveći se politikom, postao je jedan od najbogatijih ljudi tadašnje Jugoslavije, prestigavši i svog gurua Baju Patka Pašića. Postavši predsednik vlade 1935. godine, Stojadinović udaljava državu od tradicionalnih prijatelja Francuske i Čehoslovačke, te se, fasciniran Hitlerom i Musolinijem, okreće Nemačkoj i Italiji.
Po uzoru na fašističke zemlje organizuje omladinski pokret Zelene košulje, uvodi fašistički pozdrav rukom, te ritmično uzvikivanje parole: „Vođa, vođa, vođa!“ Kancelar Trećeg rajha, Adolf Hitler, podržao je Milana Stojadinovića pred parlamentarne izbore u decembru 1938. godine. Nakon rata Stojadinović beži u Argentinu, gde se on i eks-poglavnik Ante Pavelić međusobno porodično posećuju, čašćavaju rakijicom i komplimentima, te krajem 1954. godine u Buenos Ajresu potpisuju sporazum o razbijanju FNRJ. Pavelić daje i intervju emigrantskom listu Izbor, zboreći u superlativu o političkoj mudrosti doktora radikalsko-kulovskih nauka Stojadinovića.
Razlog drugi: Sudeći po ophođenju današnjih vođa radikalskog zlehudog carstva – što se instagramskoj raji podsmevaju vozeći škodine krntije i jedući parizer, odeveni u kompleksaške rite od barem desetak hiljada evra – da se zaključiti da su zlehudi radikali opako navučeni na luksuz, moć, laži, prevare, manipulacije. Stoga im je, razume se, od silnih laži i prevara potreban luksuzan predah i luksuzno okrepljenje. A gde će se jedan zlehudi radikal nepoštenije okrepiti nego tamo gde je sve počelo – u negdašnjoj Stojadinovićevoj vili. A znamo bogme da je ovo mesto, duže od decenije, omiljeno sastajalište mnogih iz SNS-a, ali i ne samo iz SNS-a.
Razlog treći: Pored zlehudih radikala, ovo mesto blisko je i srdašcima najlažnijih levičara u našim krajevima i šire, nije ih potrebno posebno predstavljati, poznati su po akronimu SPS. Kada kažem SPS, mislim i na kojekakve derivate nastale iz SPS-a, poput staljiniste Vulina. Zapravo, SPS je živi primer da se srž srpske visoke politike i danas može svesti na rečenicu Baje Patka Pašića: „Šta mogu, dete voli slatko!“, kojom je pred anketnom komisijom branio sina Baju Malog Pašića optuženog za proneveru 160 vagona šećera i ratno profiterstvo. Potekli od jugoslovenskih komunista, a ogrezli u nacionalizam, ratno huškanje, totalitarni majndset, pa i politička ubistva, SPS je maltene naučni dokaz da za dugovečnost na srpskoj političkoj sceni ne treba imati ni i od ideologije, m od mudrosti ili č od časti. Uzgred bih priupitao Branka Ružića šta više traži u tom SPS-u kad već tvrdi to što tvrdi?
Razlog četvrti: Pored dobrih prijatelja iz koalicije SNS-SPS, u restoran 27 neretko navraćaju i predstavnici sindikata narko-kartela, građevinske mafije, estradne mafije, ove mafije, one mafije. Ukratko, ljubitelji luksuznog zalogaja, luksuzne kapljice, mišelinovih, grandovih i policijskih zvezdica (na epoletama). U restoranu 27, kao i u svakom drugom restoranu gde navraćaju predstavnici sindikata gorenavedenih interesnih grupa, katkad dođe i do vatrenog prepucavanja predstavnika ovog i onog sindikata.
Razlog peti: Sudeći po dokazima što ih je poturilo Više javno tužilaštvo (VJT), dojučerašnji prvi čovek beogradske policije, Veselin Milić, a verovatno i ostali pripadnici beogradske policije, ne zalaze u restoran 27. Što će reći, neće imati ko da vas zaštiti ukoliko se u restoranu 27 zateknete tokom vatrenog prepucavanja predstavnika ovog i onog sindikata.
Razlog šesti: Postoji mogućnost da ćete završiti barikirani. Da ne kažem – u buretu. Usled pošasti onih što su opako navučeni na luksuz i moć, i što ne znaju šta bi sa parama – slutim da će uskoro noge i dupeta prati šampanjcem – pre desetak leta javio se trend da skupa pića moraju biti barikirana. Tačnije, odležala u burićima. Izgleda da im je to dojadilo, te su sad počeli u buriće da stavljaju i ljude da odležavaju. Vina, viskiji, konjaci i slične andramolje u burićima odležavaju nekoliko meseci ili godina, dok je baja kog su nedavno barikirali odležao tek par dana. Što, naravno, ne znači da, ukoliko i vas barikiraju, nećete odležati duže, takoreći zanavek.
Razlog sedmi: Pokušajmo da negujemo kulturu opiranja i kulturu saosećajnosti, iako znam da od mog apela nema vajde. Batalite restorane poput restorana 27 i slične luksuzne pizdarije u času kad 2,2 milijarde ljudi nema pristup pijaćoj vodi. I ne klanjajte se kulovima i njihovim kulovlucima zato što su moćni i bogati. I zato što što će vaše dupe od toga imati koristi. Što je, uostalom, belosvetski razlog broj jedan klanjanja kulovima i njihovim kulovlucima u ovom vremenu, vremenu psihotičnog samoljublja.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

