Nastavak sa 1. strane
Zoran Stojiljković, profesor Fakulteta političkih nauka, smatra da podela poslova u vladi mora biti jasno razgraničena kako bi ministarstva nesmetano funkcionisala.
– Glupo je doći sa spiskom želja i praviti Vladu jer tada ni u sledeća tri-četiri saziva ne bismo imali standardan sastav – kaže Stojiljković i upozorava da bi više od 4-5 potpredsednika bili kabinet u malom.

Nastavak sa 1. strane
Zoran Stojiljković, profesor Fakulteta političkih nauka, smatra da podela poslova u vladi mora biti jasno razgraničena kako bi ministarstva nesmetano funkcionisala.
– Glupo je doći sa spiskom želja i praviti Vladu jer tada ni u sledeća tri-četiri saziva ne bismo imali standardan sastav – kaže Stojiljković i upozorava da bi više od 4-5 potpredsednika bili kabinet u malom.

Manjinska vlada

Vlada Vojislava Koštunice bila je prva manjinska u novijoj istoriji Srbije. Ona je ujedno imala i manje članova od prethodne i doživela je manje promena. Zapravo jedina promena bila je ostavka potpredsednika Miroljuba Labusa. Njega je nasledila dotadašnja ministarka poljoprivrede Ivana Dulić Marković koju je, pak, u ministarstvu nasledio Goran Živkov. Oktobra 2006. ministri iz G17 Plus podneli su ostavke, a na njihova mesta postavljeni su koordinatori. Istovremeno su raspisani izbori.

U Vladi premijera Koštunice bili su: Dragan Jočić (policija), Zoran Stojković (pravda), Zoran Lončar (državna uprava i lokalna samouprava), Predrag Bubalo (privreda), Radomir Naumov (rudarstvo i energetika), Bojan Dimitrijević (trgovina i turizam), Milan Parivodić (ekonomski odnosi sa inostranstvom), Slobodan Lalović (rad, zapošljavanje i socijalna politika), Slobodan Vuksanović (prosveta i sport), Dragan Kojadinović (kultura i informisanje), Milan Radulović (vere), Vojislav Vukčević (dijaspora), Tomica Milosavljević (zdravlje), Goran Živkov (poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda), Mlađan Dinkić (finansije).

Posle raspada državne zajednice SCG Vladi su mimo odluke parlamenta dodati resori spoljnih poslova (Vuk Drašković) i odbrane (Zoran Stanković).

Rodoljub Šabić, Poverenik za informacije i bivši ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu Srbije, smatra neophodnom racionalizaciju vlade, ali i objašnjava da povećanje broja ministarstava ne znači automatski i skuplju administraciju, jer već postoji veliki broj agencija i radnih tela koji se bave poslovima koji bi pripali novoformiranim ministarstvima.

Postoktobarske vlade

U vladama Zorana Đinđića i Zorana Živkovića četvorica potpredsednika su ostala do izbora (Nebojša Čović, Žarko Korać, Dušan Mihajlović i Jozef Kasa), dok su ostavke podneli Momčilo Perišić (marta 2002. godine) i Aleksandar Pravdić (avgusta 2001), a Vuk Obradović je razrešen dužnosti u junu 2001. Mile Isakov je postao vicepremijer juna 2002, a Čedomir Jovanović marta 2003. godine.

Vlada Zorana Đinđića kao i potonja Živkovićeva, uz ovoliko potpredsednika, imala dvadeset ministarstava: Božidar Đelić (finansija i ekonomije), Goran Novaković (rudarstva i energetike, do juna 2002. kada ga je nasledila Kori Udovički), Vojislav Milovanović (vera), Goran Pitić (ekonomske veze s inostranstvom), Aleksandar Vlahović (privreda i privatizacija), Marija Rašeta Vukosavljević (saobraćaj i telekomunikacije), Gašo Knežević (prosveta i sport), Gordana Matković (socijalna pitanja), Dragan Domazet (nauka, tehnologija i razvoj), Dragoslav Šumarac (urbanizam i građevine), Rodoljub Šabić (državna uprava i lokalnu samouprava, od juna 2002), Tomica Milosavljević (zdravlje, nasledio Obrena Joksimovića), Branislav Lečić (kultura i kasnije informisanje), Vladan Batić (pravda), Dragan Milovanović (rad i zapošljavanje), Dušan Mihajlović (unutrašnji poslovi), Dragan Veselinov (poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda, do maja 2003. kada ga je nasledio Slobodan Jevtić), Slobodan Milosavljević (trgovina, turizam i usluge), Anđelka Mihajlov (zaštita prirodnih bogatstava i životne sredine, od juna 2002. godine).

– Možete imati više ministarstava u jednom, ali onda imate veliki broj pomoćnika i ne dobijate tako mnogo. Kriterijum ne treba da budu brojke, već za isti novac što bolji uslovi – ističe Šabić za Danas.
Šabić je postao ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu 2002. godine, kada je ova oblast odvojena od Ministarstva pravde.
– Ovo ministarstvo ne treba cepati, niti ga vraćati u Ministarstvo pravde. Ova oblast će uskoro postati hit, pogotovu što je najavljena racionalizacija državne uprave koja uskoro mora postati elektronska – prognozira Šabić.
Branislav Lečić, ministar kulture u Vladi Zorana Đinđića, koji je posle restrukturiranja dobio i resor informisanja, kaže za Danas da nije problem kada se jednom ministarstvu pridoda još jedno i da je sve u podeli rada.
– Problem se rešava pomoćnicima; ja sam ih imao petoricu i svako je bio zadužen za određenu oblast – kaže Lečić, navodeći da jedan broj ministarstava treba ukinuti.
Prema njegovim rečima posao ministra u tranzicionim vladama je da smanji ingerencije i omogući zakonsku regulativu i primenu pravila igre kako bi se ušlo u novi sistem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari