U skupštini više nema ni demokratije ni opozicije 1Foto: FoNet/ Božana Pavlica; Foto: FoNet/ Zoran Mrđa; Foto: FoNet/ Marija Đoković

U parlamentu, koji se više ni ne može nazvati parlamentom, više nema ni demokratije ni opozicije, poručuju za Danas predstavnici opozicije upitani kako komentarišu tvrdnje naprednjaka Vladimira Orlića da u Narodnoj skupštini „više nema govora mržnje“.

Prema mišljenju pojedinih opozicionara, Orlić nema ni stida ni srama kada može da izgovori takvu konstataciju.

Vladimir Orlić je, podsetimo, na onlajn sastanku srpskih i evroparlamentaraca održanom u četvrtak kazao: „U Skupštini više nema onih koji su pokušali da u nju nasilno upadnu i da je spale u proleće 2020, ti ljudi su bojkotovali izbore, bojkotovali su i pozive na dijalog koji ste im upućivali vi iz Evropskog parlamenta… U Skupštini više nema ni govora mržnje“, dok je njegov stranački kolega Marjan Rističević ocenio istom prilikom da su „mediji u Srbiji suviše slobodni“.

Povodom Orlićevih reči, Boško Obradović, lider Dveri, navodi: „Narodna skupština Republike Srbije ne postoji.“

– Tamo više nema opozicije, a samim tim ni demokratije. Tamo nisu predstavnici naroda, već delegati novog jednopartijskog sistema. Dom Narodne skupštine koristi se trenutno za rijaliti program u organizaciji vladajuće stranke, koji se pretvorio u reviju govora mržnje protiv protivnika vlasti, koji, inače, nisu prisutni i ne mogu da odgovore. To opet govori o čojstvu i junaštvu lažnih narodnih poslanika, smatra Obradović, koji je prošlog proleća 11 dana štrajkovao glađu ispred parlamenta, zahtevajući, kako je naveo, „rešavanje ustavne krize“.

Sergej Trifunović, glumac i član Predsedništva Pokreta slobodnih građana, kratko za naš list poručuje: „Uopšte ne mogu da se bavim oblicima postojanja kao što su Orlić i Rističević.“ Trifunović je, podsetimo, fizički napadnut prošlog leta tokom protesta opozicije ispred Skupštine (jedan muškarac udario ga je tada i raskrvario mu glavu).

Govoreći na istu temu, Borko Stefanović, zamenik predsednika Stranke slobode i pravde, konstatuje: „Orlić, koji nikad neće biti orao, opet pokušava da leti ali mu ne ide.“

– To nije Skupština već Glavni odbor SNS i zato sve što tamo može da se čuje jeste laž i mržnja prema ljudima koji i nisu tu. To danas svi vide, ukazuje Stefanović, koji je pretučen novembra 2019, u Kruševcu, gde je učestvovao na opozicionoj tribini.

Miroslav Aleksić, potpredsednik Narodne stranke i bivši narodni poslanik, ističe: „Nemam komentar na gluposti koje izgovara Orlić. On očigledno ne zna za sramotu kada može ovakve stvari da izgovara.“

Janko Veselinović, lider Pokreta za preokret i bivši narodni poslanik, ukazuje: „Mi nemamo skupštinu. To što gledamo je prošireni mesni odbor SNS, na kojem gostuju pripadnici drugih režimskih stranaka.“

– Tu skupštinu, ni ja ni Pokret za preokret ne priznajemo jer nije rezultat slobodnih izbora. A Vladimir Orlić je samo jedan od orlića, paunova i jastrebova koji se šepure i napadaju i vređaju sve redom. Saveznik u tome im je RTS i druge televizije sa nacionalnom frekvencijom koji te prostakluke serviraju građanima Srbije, naglašava Veselinović.

Pajtić: Doživljavaju zemlju kao privatno vlasništvo

Prema mišljenju bivšeg predsednika Demokratske stranke, Bojana Pajtića, „U Skupštini više nema govora mržnje samo u odnosu na opozicione poslanike, iz veoma opravdanog razloga – opozicije u parlamentu nema“. „Međutim, ne postoji mesto u Srbiji sa koga se može čuti više uvreda i kleveta u odnosu na svakog ko se usudi da iznese stav koji se ne podudara sa stavom vladajuće stranke. Dovoljno je reći da su poslanici režima vodili kampanju čak i protiv takvih velikana kao što su Seka Sablić ili Nikola Kojo. O dehumanizaciji opozicionih lidera i njihovih porodica je suvišno i govoriti. Kao i o proglašavanju nezavisnih medija za domaće izdajnike i strane plaćenike. Svako ko razume srpski jezik i prati skupštinske nastupe poslanika ovog, nelegitimnog saziva, može doći samo do jednog zaključka – govor mržnje je dominantni narativ naprednjačkog režima. Konstatacija koju čujemo iz njihovih redova, da su mediji u Srbiji „suviše slobodni“ govori o tome kako onidoživljavaju ovu zemlju – kao privatno vlasništvo koje tamo neki nezavisni novinari ugrožavaju. Slobode ili ima, ili je nema, gospodo naprednjaci. A svakako je ne može biti „suviše“, napominje Pajtić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari