Nedostatak zvaničnih posjeta na najvišem nivou je praćen čestim komentarima iz Beograda o „nedoličnom“ ponašanju Crne Gore. To govori kako Beograd, na jednoj strani, želi da umanji politički značaj Podgorice, ali se na drugoj strani postojano bavi onim šta Crna Gora radi. Podsjeća me na situaciju kada nijeste preboljeli svoju staru ljubav. Stalno govorite da vam je sve jedno, ali biste dali sve da vam se vrati, ocenjuje u razgovoru za Danas Vesko Garčević, bivši ambasador Crne Gore pri NATO i OEBS i profesor prakse međunarodnih odnosa na Frederik S. Pardi školi za globalne poslove na Bostonskom univerzitetu. On to kaže u odgovoru na pitanje kako vidi odnose dve države u kontekstu činjenice da Aleksandar Vučić unazad šest godina, od kada je njegova SNS na vlasti, nije bio u službenoj poseti Crnoj Gori.

* Kako komentarišete to što predsednik Srbije istovremeno održava vrlo bliske i redovne odnose sa predstavnicima srpskih stranaka iz CG od kojih su mnogi osumnjičeni za pokušaj državnog udara u toj državi, nakon oktobarskih izbora 2016. godine?

– Susret predsjednika Srbije Vučića sa predstavnicima srpskih stranaka iz CG nije ni prvi, niti posljednji, niti je on prvi srbijanski zvaničnik koji to radi. Motive za ovakve susrete i povremene izlive ljubavi iz Beograda treba prije tražiti u Srbiji. Oni su proizvod dnevne politike i služe joj kad god zatreba. Mislim da bi za lidere srpskih stranaka u Crnoj Gori mnogo bolje bilo da su više samostalni i okrenuti Crnoj Gori, bolje organizovani i manje ovisni od podrške Beograda i(li) Rusije. Pogledajte primjer lidera srpskih stranaka u Hrvatskoj: nijedan od onih koji su zavisili od Beograda nijesu opstali u politici. Opstali su samo oni koji su bili nezavisni.

* Vučić je prošle godine odobrio 3,4 miliona evra za otvaranja Srpske kuće u Podgorici za koju se ispostavilo da nema mnogo veze sa navodnim očuvanjem srpskog identiteta već da je sedište gorepomenutih stranaka i njihovih lidera?

– Nijesam upućen šta se dešava sa Srpskom kućom u Podgorici, ali mi je poznato da je prvi zvanični skup u njoj bila sjednica Glavnog odbora Demokratskog fronta. Kada je ministar Dačić posjetio Srpsku kuću, januara ove godine, njega su dočekali predstavnici Predsjedništva DF. Srpska kuća je trebalo da bude krovna organizacija koja okuplja Srbe različite političke orijentacije, a ne politički štab nekada najjače opozicione partije u Crnoj Gori.

* Smatrate li da je patrijarh SPC dao izjavu u kojoj poredi današnji položaj Srba u CG sa onim koji su imali u NDH uz odobrenje i „blagoslov“ Vučića? Oni oprezniji i osetljiviji na nacionalizam su to protumačili kao pokušaj stvaranja nekakvih severa Kosova u CG jer Srbija, prema njihovom mišljenju, nije odustala od svojatanja CG i velikosrpske ideologije…

– Ne znam da li je patrijarh SPC govorio uz „blagoslov“ premijera Vučića. Ona ima mnogostruka značenja. Mnogi su prepoznali da je „inspirisana“ donošenjem novog zakona o vjerskim zajednicama u CG koji bi umanjio monopolski položaj SPC. To je vjerovatno tačno. Iza religijskih poruka često se kriju ovozemaljski interesi.

Prvo, vrlo je jasno da postoji rastući interes u Srbiji da se o Crnoj Gori javno govori u negativnom kontekstu. Interesantno je da se te izjave pojavljuju u ovom političkom momentu kada se govori o nekim „novim-starim“ rješenjima za Kosovo. Mogući dogovor o Kosovu je višestruko osjetljiv za srpsku javnost i uticaće na političku budućnost onih koji će voditi te pregovore. Zato nije zgorega skrenuti pažnju na „problematične susjede“. Hrvatska je uvijek dobra meta, ali ni Crna Gora nije „tako loša“ da bi se manipulisalo javnošću. Osim toga, komentari o Crnoj Gori govore o ukorijenjenom shvatanju među mnogima u Srbiji da Crna Gora, ako je i nezavisna (ili kako mnogi među Srbima misle „dok god je nezavisna“ jer se nezavisnost Crne Gore posmatra kao privremena istorijska pojava), ne treba da ima svoju samostalnu politiku i nacionalne interese i da su interesi Crne Gore nezamislivi van korpusa interesa Srbije.

Drugo, ovakva izjava patrijarha Irineja dodatno je urušila ugled SPC među umjerenim i građanski orijentisanim stanovnicima Crne Gore. SPC duže vrijeme u CG funkcioniše skoro kao vjersko-politička organizacija/stranka koja zastupa interese samo onih vjernika koji misle isto i glasaju za određene političke partije. NJegova izjava samo potvrđuje taj trend. On je govorio kao da se obraćao glasačima, a ne vjernicima, što podsjeća na retoriku kojom se služi Amfilohije.

* Međutim, evidentno je da značajan deo crnogorske javnosti smatra da su odnosi Srbije i CG nikada bolji, od kada je Vučić na vlasti. Takođe, oni tvrde da je komunikacija Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića na dnevnom nivou i da se jako dobro razumeju. Kako to ocenjujete?

– Obim, sadržaj i kvalitet komunikacije između Đukanovića i Vučića bi mogli da komentarišu samo njihovi najbliži saradnici. Mnogo je važnije da se građani Crne Gore i Srbije i dalje osjećaju bliskim. Ali ovo se ne odnosi samo na Srbe i Crnogorce, mislim da treba učiniti mnogo više na regionalnoj saradnji i jačanju prijateljskih veza između naroda koji žive u regionu. Svi mi pripadamo istom kulturološkom krugu i treba da se osjećamo bliskima. Ja se bilo gdje u regionu osjećam kao kod kuće. Ipak, iskreno promovisanje regionalnog pomirenja i saradnje podrazumjeva jednu važnu pretpostavku – prihvatanje realnosti i isključivanje ideja o reviziji istorije i granica.

* Kako vidite odnos Vučića prema pokušaju državnog udara u CG? Dosta građana Srbije, ali i Rusije su osumnjičeni za terorizam.

– Koliko sam upoznat, nadležne srbijanske službe su pružile određenu pomoć na samom početku, što je bilo više puta istaknuto u Podgorici. Nakon toga, poziciju bih opisao kao neutralnu, da ne kažem izbjegavanje pominjanja te teme. Nijesam toliko u toku da bih mogao detaljnije komentarisati ovo pitanje.

Irinej doveo u pitanje nivo stradanja Srba u NDH

Izjava Irineja u kojoj poredi položaj Srba u Crnoj Gori sa onim koji su imali u NDH proizvodi negativan efekat za same Srbe. Olako poređenje Crne Gore sa NDH, ne govori samo kako je glupo koristiti neutemeljena poredjenja zbog dnevno-političkih ciljeva, već dovodi u pitanje nivo stradanja Srba u NDH. Ako se njihovo stradanje u NDH moze porediti sa današnjom Crnom Gorom, onda ga nije ni bilo.