Aca Seltik: Očekujem da kada ovo prođe bude bar veći broj beba 1Foto: Miroslav Dragojević

Dan svetog Patrika je praznik koji je nadrastao nacionalnu odrednicu koja mu se pripisuje. On je nadnacionalan, ali nije anacionalan, jer se ne odriče onog nacionalnog u sebi.

Saint Patrick’s Day je „formula“, jer se slavi svuda na svetu na isti način, bez obzira da li si Irac ili ne, a mi smo ga ovde učinili tradicionalnim, prvenstveno zato što je to naš lični praznik – koncertni rođendan. Ne znam da je neki domaći bend toliko vezan za neki praznik kao što smo mi za Saint Patrick’s Day. Baš taj koncert 17. marta, kažu naši fanovi, za njih je Prvi januar jer im tada počinje koncertna sezona – ukazuje za Danas Aleksandar Petrović ili Aca Seltik, frontmen grupe Orthodox Celts, u Pomodoro intervjuu, objašnjavajući zašto je današnji praznik – Dan svetog Patrika, za ove muzičare jedinstven.

Međutim, na veliku žalost njihovih fanova, zbog novonastale situacije širenja korona virusa svi koncerti su odloženi, pa tako i tradicionalni koncert „Keltsa“, dok se situacija ne popravi.

Petrović nam otkriva kako će u „kućnim uslovima“ da proslavi Dan svetog Patrika, ali i provede vanredno stanje:

– Iskoristiću ga da što više budem sa ženom i decom, da napišem po koju pesmu i da napišem nastavak „Usnulih zmajeva“. Da pročitam mnogo knjiga… I preslušam mnogo ploča… Svakako moram da idem na posao jer sam zaposlen u Radio Beogradu. Istina, mislim da će cela ova situacija nekima, kao meni, dobro doći da efikasnije i brže urade to što treba i da će omogućiti i više, mnogo više, kvalitetnog vremena u krugu porodice. S druge strane, očekujem da, kad sve ovo prođe, budemo svedoci većeg broja beba u narednom periodu ili većeg broja razvoda, a možda i jednog i drugog – ukazuje Petrović i dodaje da se on nada ovom prvom.

Da li Dan svetog Patrika može da se shvati „nešto kao“ slava kod Srba?

Može, ako uzmemo u obzir sa je sveti Patrik prvenstveno pravoslavni svetac, možemo i tako da kažemo.

Kako objašnjavate interesovanje domaće publike za irsku muziku i da li postoji nešto što je Ircima i Srbima karakterno slično?

Višeslojno je. Pre svega, gde su i ko su Kelti uopšte? Kompletna migracija naroda iz Male Azije podrazumevala je seobu Slovena i Kelta zajedno sa njima. Delili smo isti prostor, ne samo uz put do Britanije nego i u toj nekoj prapostojbini. Saša Žikić je svojevremeno, kad su ga pitali nešto slično, rekao da se tu vidi kome su kroz avliju više prolazili Kelti, a kome Turci. Ne bih igrao na tu kartu ali je činjenica da na podsvesnom nivou nosimo sećanje. Ne možeš da pobegneš od genetike i verujem da postoji mnogo više spona nego što se da pretpostaviti. Etnolozi, muzikolozi, izvolite, iskažite se.

Koje biste Vi karakterne crte „podvukao“ kao slične između Iraca i Srba?

I oni i mi imamo Turke i Engleze, sasvim dovoljno.

Prošle godine ste bili u Irskoj, kakvi su vam utisci, kako ste se proveli?

Koncert je bio noseća stvar turneje po Irskoj, ali smo mi to prekvalifikovali u ekskurziju i stvarno smo se ponašali kao klinci na ekskurziji, daj ovo da vidim, daj ono.. daj svega! Pet dana koliko smo bili, jedan dan smo se bavili samim koncertom, a četiri bazanjem po Zapadnoj obali, Dablinu… Pušteni s lanca. Koncert je prevazišao sva očekivanja. Znali smo da ćemo napraviti dobru atmosferu, to nije sporno, ali da ćemo imati publiku koja u sred Dablina zna naše autorske pesme od reči do reči, to je nešto sasvim posebno. Na kraju smo ukapirali da imamo fan klub u Dablinu za koji pojma nismo imali da postoji. Najvrednija stvar je bila to što su ljudi van Dablina došli na koncert iz ostalih irskih gradova, ali i iz Glazgova i Londona. Onda se zapitaš stvarno da li je moguće. Jedan stariji gospodin nam je rekao: „Želim da vam čestitam, vi ste jedan od retkih bendova koji je uspeo da sačuva irski duh u pesmama“, i onda se ti srušiš. To je potpuno šokantno. To je priznanje da to što radiš, radiš na onaj način koji treba da se radi. Stalno potenciram da su Orthodox Celts spoj tradicije i avangarde. Ako smi mi uspeli da kroz rokenrol, kao avangardu, sačuvamo tradicionalno onda smo napravili veliku stvar.

Kako Irci reaguju na ljubitelje njihove kulture, da li „dele“ sličnu emociju kao naši fanovi njihove kulture?

Uvek postoji i jedna i druga strana medalje, i oni kojima uopšte nije jasno zašto se mi bavimo ovim čime se bavimo, niti znaju išta o istoriji, muzici ali i o nama. Ja bih tu dodao da ne znaju dovoljno ni o sebi. Ali imaš i druge kojima je jako drago da deo njihove kulture bude na pozitivan način prikazan bilo gde u svetu i da se sa poštovanjem odnose prema tome i iskreno raduju kad nas čuju.

Prvi vaš album je odisao isključivo irskim pesmama, posle toga pravite autorske stvari, šta iskazujete u tim autorskim pesmama?

Šareno je. U celoj paleti koju zovemo irska muzika u stvari su dominantne tri kategorije: pabske pesme – „drinking songs“, pesme o imigraciji  i rebel songs, o pobuni, buntovničkom stavu. Ne odudaramo od toga, lirska nota je provučena kroz sve. Možda je najlepšte što u isto vreme imaš epiku i liriku zajedno, paralelno idu. Napisati takav tekst u 20. i 21. veku je izazov i treba imati dovoljno znanja i mašte. S druge strane ima tu i jako ličnih pesama: „Two faces“, i „Save me“, ali pre svega „Your song“, jer kad napišeš pesmu svom detetu onda je to lično. Same poruke svako pročita kako mu odgovara. U pesmi „Far away“, koja je pesma o imigraciji, neko će prepoznati lirski deo priče, a neko istorijski, dok za mene postoji i taj lični sloj. Ne mogu da kažem da u datom trenutku imam određenu poruku, pronađite sebe u pesmi i shvatićete o čemu se radi.

Čula sam da imate fanove Irce koji vas posećuju u Beogradu, pričajte mi o njima.

To sam ukapirao kad smo svirali u bašti KST-a, ne sećam se koliko godina unazad, ali znam da sam zapazio na šipci ispred bine čoveka obrijane glave u potpunom transu tokom celog koncerta. Posle svirke sam prišao čoveku i pitao ga „je li ti dobro?“, on me gleda belo i kaže, „I don’t understand you“. Čovek je iz Dablina, kaže, „morao sam da dođem da vas vidim“. Čovek je namenski došao na koncert i vratio se, onda sam skontao da ima takvih slučajeva koji se umnožavaju, koji su namenski dolazili što na  Saint Patrick’s Day, što na Beer fest. Prošle godine bilo je njih 16 iz Glazgova koji su došli na Beer fest, onako navijački, organizovano, i vratili se kući.

Naše trenutno vreme u znaku je korona virusa, migrantske krize, porasta ekstremne desnice u svetu, dok je u Srbiji dilema biti ili ne biti bojkota.. kako se ti reflektuješ na probleme sa kojima se današnjica suočava?

I porast ekstremne levice… To je nekoliko pitanja u jednom. Svakako kao i svako od nas imam svoj stav o svakom od njih, neki stavovi su konvencionalni, neki su nekovencionalni, takva su i moja razmišljanja. Trudim se da se politički ne određujem jer smatram da je nepristojno da javna ličnost iznosi svoje stavove javno. Ono što imam da kažem ja kažem ili ne kažem na glasanju ali to nešto zadržavam za sebe. Ali svakako me to nešto dotiče, nešto od toga ljudski, nešto racionalno. Neretko se kose te dve stvari ali neretko idu i ruku pod ruku. U datom trenutku se uvek odlučuje, ako budem morao nešto da presecam preko kolena uradiću to kad se bude moralo. Sve dok se ne dešava nešto što ruši bilo kakve temeljne vrednosti moje, ili ovog našeg duhovnog prostora, nemam problem ni sa čim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari